Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka i jedan od najpoznatijih ljudi tehnološkog svijeta, već više od deset godina gradi svoje golemo utočište na havajskom otoku Kauai.
Njegovo imanje Koolau Ranch prostire se na više od 560 hektara, a projekt uključuje podzemni kompleks s vlastitim zalihama hrane, vode i energije. Svi radnici koji su sudjelovali u gradnji morali su potpisati stroge ugovore o tajnosti, a cijelo je imanje skriveno iza šest metara visokog zida.
Kada su ga pitali gradi li bunker za smak svijeta, Zuckerberg je odgovorio kako se radi samo o „podrumu“. No javnost i dalje nagađa o pravoj svrsi tog „podruma“, kao i o njegovoj odluci da u kalifornijskom Palo Altu kupi više kuća ispod kojih navodno gradi još jedan tajni kompleks.
Nije jedini
Zuckerberg nije jedini. Sve više milijardera iz Silicijske doline ulaže milijune u luksuzna skloništa i „apokaliptična osiguranja“. Reid Hoffman, suosnivač LinkedIna, otvoreno je priznao da mnogi bogataši imaju utočišta – često u Novom Zelandu – kako bi se zaštitili od mogućih globalnih katastrofa.
Strahovi rastu s razvojem umjetne inteligencije, za koju mnogi vjeruju da bi mogla dosegnuti ljudsku razinu razmišljanja već u sljedećih nekoliko godina. Neki stručnjaci upozoravaju da bi takva tehnologija mogla nadmašiti čovjeka i čak ga pokušati ukloniti, dok drugi sanjaju o svijetu u kojem bi AI radila sve za nas.
No tu se krije paradoks: oni koji predvode razvoj umjetne inteligencije istodobno se i najviše boje njezine moći. Dok milijarderi grade bunkere, obični ljudi i dalje žive svoje svakodnevne živote, boreći se s mnogo konkretnijim izazovima.
Profesor Neil Lawrence s Cambridgea upozorava da nas priče o „singularnosti“ odvlače od pravih pitanja – kako tehnologiju učiniti korisnom i sigurnom za ljude ovdje i sada, prenosi BBC.
Naše utočište nije u bunkeru
AI još uvijek nema svijest, a ljudski mozak ostaje nezamjenjiv. Stroj može izračunati i analizirati, ali ne može voljeti, suosjećati ili razumjeti smisao života.
U svijetu punom neizvjesnosti i straha, naše pravo utočište nije u bunkeru, tehnologiji ili bogatstvu – nego u Bogu. „Gospodin je utočište moje i utvrda moja“ (Psalam 91,2); tko u Njega polaže svoje povjerenje, ne mora se bojati budućnosti.
Jadnici,baš mi je smješno kad ovo pročitam,oni su u strahu jer su počinili moge životne greške Bogu ne vjeruju ,smrtnici su pare ne vrijede u grobu,a žele biti vječni tako ne ide postoji jedan jedini recept ,ljubiti Boga pokajati se izvršavati zapovjed Božu i sve je lako.U tunelima se isto umire.Mi bez tunela uzneseni biti čemo u krilo Božjem a njima u tunelima padati če goruča kiša izgorit če sa sotonom skupa .Sretno vam bilo.