Svi smo barem jednom postavili to bolno pitanje: „Bože, zašto si dopustio da me povrijede?“
Kada nas izdaju oni kojima smo vjerovali, kada nas napuste oni za koje smo mislili da će ostati ili kad nas zaboli riječ nekoga tko nas je trebao voljeti, prirodno je pitati se gdje je Bog bio u svemu tome. No što ako odgovor nije u izbjegavanju boli, nego u razumijevanju njezine svrhe?
Bol koja razotkriva
Bog ponekad dopušta da nas ljudi povrijede ne zato što želi da patimo, nego zato da otkrije tko je zaista uz nas. Neki su ljudi voljeli tvoju svjetlost, ali nisu mogli podnijeti tvoju tamu. Neki su bili tu za trenutak, ali nisu bili namijenjeni cijelom tvom putovanju. Bol ponekad nije kazna, nego Božji način da ti otvori oči.
Isus je rekao: „Svaku lozu koja donosi rod, on čisti da bi donijela još više roda“ (Ivan 15,2). Rezanje boli. Oštrina reza može biti duboka, ali cilj nije uništenje – cilj je priprema. On uklanja ono što ne može rasti s tobom.
Izdaja kao preusmjeravanje
Sjeti se Josipa iz Postanka. Njegova su ga braća izdala, prodala i zaboravila. Lažno je optužen i zaboravljen u zatvoru. Ali sve to, iako je izgledalo kao zlo, Bog je pretvorio u dobro. „Vi ste mislili zlo protiv mene, ali Bog je mislio na dobro“ (Postanak 50,20). Bog će čak i zlobu drugih ljudi iskoristiti kako bi te postavio tamo gdje te želi imati.
Možda misliš da si izgubio ljude, ali zapravo si pronašao sebe. Bog uklanja one koji hrane tvoje tijelo kako bi probudio vjeru u tvojoj duši. Svaka bol koja te slomi, Bog je sposoban pretvoriti u snagu koja te gradi. Svaka suza, svaka izdaja, svaki trenutak samoće – sve to oblikuje tvoju unutarnju snagu. „Gospodin je blizu onima koji su slomljena srca“ (Psalam 34,18).
Bog nije bio daleko dok si plakao. Bio je najbliže tada. Bol nikada nije trebala uništiti tvoj život – trebala ga je oblikovati. Kad bol prođe, ono što ostaje nije slabost, nego mudrost, vjera i snaga.
Test prije uzvišenja
Prije svake promjene dolazi test. Bog dopušta da nas neki ljudi povrijede kako bi pokazao što još treba iscijeliti u nama. Molio si za snagu – i zato je dopustio da slabost izađe na površinu. Tražio si razlučivanje – i zato ti je pokazao tko nije iskren. Želio si svrhu – i zato je dopustio da neki ljudi odu.
„Ove će kušnje pokazati da je vaša vjera iskrena; ona se kuša vatrom kao zlato“ (1. Petrova 1,7). Vatra nije poslana da te uništi, nego da te pročisti.
Oprost kao put do ozdravljenja
Isti Bog koji je dopustio bol sada te poziva da je otpustiš. Pravo iscjeljenje ne dolazi s vremenom, nego s oprostom. Oprost nije opravdanje onoga što su ti učinili, nego povjerenje da će Bog ispraviti nepravdu. „Ako oprostite drugima njihove grijehe, i vaš će vam Otac nebeski oprostiti“ (Matej 6,14).
Oprost zatvara vrata kroz koja neprijatelj pokušava ući. Svaki put kad oprostiš, vraćaš svoju moć i pokazuješ da ono što su ti učinili više ne definira tko si. Milost počinje rasti tamo gdje je nekada bila rana.
Mir nakon oluje
Doći će trenutak kada ćeš prestati prebirati po prošlosti. Ne zato što više ne boli, nego zato što više ne upravlja tvojim životom. Bog ne briše sjećanje – On ga otkupljuje. I tada, „mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu“ (Filipljanima 4,7).
Tada prestaješ pitati: „Zašto si, Bože, dopustio da me povrijede?“ i počinješ govoriti: „Hvala Ti, Gospode, što si tu bol iskoristio da me iscijeliš.“
Možda je upravo ta bol bila jedina snaga dovoljno moćna da te gurne prema tvojoj svrsi. Ne dopusti da te rana otvrdne – dopusti da te ponizi i preobrazi. Jer pitanje više nije „Zašto su me povrijedili?“, nego „Hoću li dopustiti Bogu da to iskoristi?“
Tvoja priča nije gotova. Ona se tek sada piše – rukom milosti.
