U svakom mladiću duboko je usađena snažna želja da bude jak, da se suprotstavi zlu i da zaštiti ono što je dobro. Ta potreba nije samo fizička – ona je i duhovna.
Apostol Ivan upravo to prepoznaje kada piše: „Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga” (1 Iv 2,14). Ove riječi pokazuju koliko je važno obraćati se mladima s poštovanjem i vjerom u njihove sposobnosti.
Majke u razgovoru sa sinovima mogu imati presudnu ulogu u oblikovanju njihova identiteta. Umjesto rečenica poput: „Budi dobar i ne napravi glupost”, koje zvuče ograničavajuće, one mogu birati riječi koje osnažuju i potiču: „Vjerujem u tvoju snagu, ne samo tjelesnu nego i duhovnu. U tebi je Božja istina i moć da pobijediš zlo. Neka te Gospodin uvijek vodi.” Takve riječi bude ono najbolje u mladiću i podsjećaju ga na snagu koju mu je Bog dao.
Biblija jasno govori o važnosti muške snage. U 1 Kor 16,13 stoji: „Muževni budite, čvrsti.” Taj poziv nije samo na fizičku snagu, već i na hrabrost, odlučnost i spremnost da se stane u obranu dobra. Zamislimo skupinu mladih muškaraca i žena koji zajedno mole na otvorenom prostoru, a onda im priđe skupina nasilnika. Muškarci će instinktivno ustati i stati u obranu drugih – jer osjećaju da je to njihova dužnost i poziv.
Najveći ukras muškarca
Nažalost, neki pokušavaju izbrisati razlike među spolovima i čak mijenjati biblijske izraze kako bi ih „prilagodili“ modernom društvu. No Božja riječ jasno poručuje: „Ti budi hrabar, pokaži se čovjekom” (1 Kr 2,2) i „Ohrabrite se i budite junaci” (1 Sam 4,9). Snaga je prepoznata kao poseban dar muškarcu i kroz starozavjetnu povijest, i među Izraelcima i među Filistejcima.
U Mudrim izrekama čitamo: „Ljepota je mladićima njihova snaga” (Izr 20,29). To znači da je upravo snaga – fizička, moralna i duhovna – najveći ukras muškarca. Kada tu snagu prepoznamo i cijenimo, iskazujemo im poštovanje i pomažemo im da je upotrijebe za dobro. Iako se ona ponekad može zloupotrijebiti, u većini slučajeva muškarci svoju snagu koriste kako bi služili drugima, štitili slabije i gradili pravedniji svijet.
Zato je važno da roditelji, posebno majke, prepoznaju i potvrde taj Božji dar u svojim sinovima. Kada to učine, oni ne samo da odgajaju snažne muškarce, nego i buduće vođe, zaštitnike i služitelje – kakve Bog i želi.
