Mnogi se vjernici bore sa seksualnim grijehom, ponavljajući iste pogreške i osjećajući se zarobljeno u ciklusu srama i kajanja. No temeljni razlog te borbe nije, kako često mislimo, nedostatak samokontrole, volje ili discipline – nego nedostatak duboke, iskrene radosti i uživanja u Kristu.
Kralj David to jasno pokazuje u 51. psalmu, gdje moli: „Objavi mi radost i veselje, nek’ se obraduju kosti satrvene… Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim.“ (Ps 51, 10.14).
Ove riječi dolaze nakon njegovog teškog pada – nakon što je, u biti, silovao Bat-Šebu i time duboko sagriješio protiv Boga. Naš instinkt očekivao bi molitvu za više samokontrole, za „čiste misli“ ili „zaštićene oči“. Ali David ne moli za ništa od toga.
Zašto? Zato što zna da seksualni grijeh nije sama bolest – on je samo simptom. Korijen problema leži dublje: u praznini srca koje nije ispunjeno Bogom. Kad Bog nije središte naših misli i osjećaja, kad Krist nije izvor naše radosti i zadovoljstva, naše srce prirodno traži zamjene – i često ih pronalazi u lažnim zadovoljstvima poput seksualnog grijeha.
David je znao da se neće promijeniti samo ako si zabrani loše ponašanje. Promjena dolazi kad Bog postane vrhovna radost i kada srce osjeti dublje zadovoljstvo u Njegovoj prisutnosti nego u bilo čemu drugome.
Ova istina vrijedi i za nas danas. Ako želimo pobijediti grijeh koji nas zarobljava, ne trebamo samo jačati volju – trebamo tražiti Boga i dopustiti da nas ispuni Njegova radost. Samo kad Krist ispuni prazninu u nama, nestaje potreba da je popunjavamo površnim zadovoljstvima.
Prava pobjeda nad seksualnim grijehom ne dolazi iz ljudske snage, nego iz promijenjenog srca koje uživa u Bogu više nego u grijehu. Kad On postane naša najveća radost, grijeh gubi svoju privlačnost.
