Mate Uzinić, riječki nadbiskup i bivši dubrovački biskup, u velikom intervjuu za Index, govorio je o odnosu vjere, politike, nacionalizma i društvenih podjela.
Razgovor je vođen pisanim putem, a povod su njegovi javni istupi i konkretni potezi koji su često odudarali od dominantnih tonova unutar Crkve, osobito kada je riječ o odnosu prema društvenim podjelama, političkim pitanjima i položaju ranjivih skupina.
Nadbiskup je ranije pozvao molitelje s riječkog trga, koji povremeno zajedno mole, da s ulice prijeđu u crkveni prostor.
“Čini mi se da moji pozivi do molitelja ipak ne dopiru onako kako su doprli do kolektiva “Dodirni mi koljena”, jer oni, usprkos mojim pozivima da uđu u katedralu i ondje mole, i dalje nastavljaju moliti ispred katedrale. To, nažalost, pokazuje da se u ovom trenutku nismo uspjeli susresti na način na koji sam se nadao. Dogodilo se, međutim, nešto drugo: neki su se drugi vjernici odazvali mom pozivu i podržali me molitvom u katedrali, a ne ispred nje. Zahvalan sam i njima. Pozivam ih da ustraju.
Kako bi bilo lijepo kad bismo svi svoju pozornost manje usmjeravali prema onome što nas dijeli, a više tražili ono što nas povezuje. Kad bi se to dogodilo, otkrili bismo da ima mnogo toga oko čega se možemo složiti i čime možemo zajednički učiniti naše društvo boljim, a život u njemu ljepšim za sve”, rekao je.
Uzinić je kazao kako smatra da povezivanje domoljublja s katoličanstvom nigdje pa ni u Hrvatskoj nije dobro ni za društvo ni za demokraciju
“Na primjer sintagma “Hrvat katolik”, podrazumijeva da vjerska pripadnost proizlazi iz nacionalne što je vrlo problematično. Za Crkvu je to problematično, jer je takvo poistovjećivanje duboko neevanđeosko.
Mi kršćani nismo poslani samo jednoj naciji, jednoj političkoj opciji ili jednom svjetonazorskom krugu. Poslani smo svakom čovjeku. Naše poslanje nije ostvarivati ove ili one političke i nacionalne ili domoljubne ciljeve, nego svjedočiti evanđelje i raditi na spasenju svih. U društvu je problematično zato što postaje još jedan od brojnih povoda za podjele koje nas ionako opterećuju. Ako se stvara dojam da je netko veći Hrvat zato što je veći katolik, ili obrnuto, onda se iz zajednice unaprijed isključuje sve one koji ne dijele takav pogled ili to nisu.”
Razmišljam o tome kako trebamo vjerovati svaki od nas i kako trebamo po vjeri djelovati svakodnevno.
Vjera i molitva bez dobrih djela Ljubavi su MRTVE! Radilo se to o Uziniću, meni, papi ili bilo kome jednaki su rezultati.
Molili Vi ili vjerovali na cesti, trgu, kapelici, katedrali, gostionici NIŠTA se neće zbiti, ako iz Ljubavi ne činite dobro onom tko NEMA ili ako takvog nema onom tko ima.
PROSTOR I TIJELO nisu toliko bitni kao SRCE I DUŠA, a tek iza toga dolazi RAZUM i RUKE.
Nekima je potreban zagrljaj više od 10 000 eura! Nekima je potrebnija lijepa riječ od naslikane freske na zidu katedrale.
Danas mi nismo izgubili samo sebe nego smo izgubili Ljubav i nemamo što dati prvome do sebe.
Bog nam je dao slobodu i mogućnost da Ljubimo, a ništa nam nije zabranio ili nam nije onemogućio pa ni to da mrzimo.
Uvijek imamo mogućnost izbora, a što nas čeka možemo samo vjerovati i predpostavljati.
ČINIMO DOBRO pa šta bude bit će!
Klečati je vjerujem dobro za nas OSOBNO, ali za onog koji nas gleda, ama baš nikakve koristi.
Vjerujem da nemamo koristi ni od Uzinićevog klečanja, ako to nije jedno od dobrih djela učinjenih sebi ili drugome.
Vjerujemo li da je Bog u svakom postojećem atomu ili da je svaki atom Njegovo djelo gdje trebamo kleknuti da smo usmjereni prema Njemu.
Bog nije samo na NEBU. BOG JE LJUBAV i iskazuje se preko nas koji iskazujemo LJUBAV prema najbližima sebi!
Ljubav možemo iskazati i neprijateljima sebe i Boga, ali oni su, neprijatelji, toliko daleko od Boga i nas da teško dolaze u naš redoslijed postupanja.
Bog, siguran sam, ne voli formaliste i obredne skupine. Bog voli onog koji u jednom danu učini bar jedno dobro djelo
Sviđa mi se što vjerujete da nam je potrebno više ljubavi jedni za druge i za neprijatelje svoje, i da trebamo činiti dobra djela. Ali imam jedno pitanje za vas? Da li mislite da će mo se spasiti zbog dobrih djela ili to smatrate kao nus produkt Kristivog djela u nama?