Strah je jedno od najmoćnijih oružja neprijatelja. Sotona ne mora ni udariti ako uspije natjerati čovjeka da se povuče u tjeskobu, sumnju i pasivnost. No istina, koju vjernik mora neprestano imati u srcu, jest ta da je Krist već pobijedio sotonu – i da strah pred njim nema nikakvog temelja.
Na Golgoti, kad je Isus rekao: „Svršeno je“ (Iv 19,30), tama je izgubila svaku vlast nad onima koji vjeruju. Apostol Pavao piše: „On razoruža Vrhovništva i Vlasti, javno ih izloži ruglu i u njemu nad njima slavi pobjedu“ (Kol 2,15). Sotona više nije gospodar, nego poraženi neprijatelj. On i dalje laje, ali više ne može ugristi. Njegova snaga počiva samo na obmani.
Zato se kršćanin ne smije bojati sotoninih prijetnji, već treba poznavati svoje duhovno nasljeđe. U Kristu imamo vlast nad tamom – ne zato što smo mi jaki, nego zato što je u nama Onaj koji je jači od svijeta (1 Iv 4,4). Kada Isus živi u čovjekovu srcu, svjetlo u njemu razbija svaku tamu. Sotona se ne boji našeg imena, već imena Isusa Krista.
Važno je razumjeti da sotona nije Božji suparnik jednakih snaga. On nije „negativni bog“, nego stvorenje – ograničeno, podložno Stvoritelju, osuđeno na konačni poraz. Bog i sotona nisu dvije suprotne sile u ravnoteži; postoji samo jedan Gospodar svemira, i to je Bog.
Sotona može djelovati samo onoliko koliko mu čovjek dopusti. Kad vjerom, molitvom i poslušnošću stojimo u Božjoj volji, on nema pristup. Jakov piše: „Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas“ (Jak 4,7). Oduprijeti se ne znači boriti se svojim snagama, nego stati čvrsto u vjeri i pozvati se na Kristovu pobjedu.
Zato se ne boj! Sotona ne može osvojiti srce u kojem prebiva Duh Sveti. Ne može dotaknuti dušu opranu Kristovom krvlju. Tvoj je zadatak ne gledati u tamu, nego u Svjetlo. Jer tko gleda u Krista, ne vidi prijetnju, nego pobjedu. A tamo gdje vlada Kristova ljubav – strah nema mjesta.
