Samo nekoliko dana nakon prvog rođendana moje kćeri Eli, moj se svijet srušio: s 34 godine dijagnosticiran mi je metastatski rak dojke u četvrtom stadiju. Bolest se već proširila na jetru i kralježnicu u trenutku otkrivanja, piše Ellisa Calver.
Isprva sam simptome, poput utrnulosti stopala, pripisivala postporođajnom stresu ili starim sportskim ozljedama. Čak i kad je suprug slučajno napipao kvržicu, vjerovala sam da je riječ o bezazlenoj cisti. No, dijagnoza je bila neumoljiva.
U panici sam željela najagresivnije mjere, ne znajući da moj tadašnji onkolog koristi zastarjele i previše toksične metode za neizlječivo stanje.
Spasilo me drugo mišljenje. To je najvažnija lekcija koju sam naučila: nikada se ne ustručavajte potražiti savjet drugog stručnjaka. Dobar liječnik će vas na to ohrabriti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zahvaljujući obitelji i vrhunskim stručnjacima na UCLA-u, dobila sam terapiju koja mi je vratila kvalitetu života. Danas, četiri godine kasnije, moja Eli ima pet godina, a ja sam još uvijek tu, usprkos crnim prognozama o tek 18 mjeseci života.
Svoju borbu pretočila sam u misiju. Pokrenula sam platformu WeGotThis.org kako bi oboljeli mogli organizirati pomoć koja im je doista potrebna, umjesto da primaju desetke nepotrebnih poklona. Želim da nitko ne prolazi kroz ovo neznanje i strah bez pravih resursa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iako je spoznaja da će me kći jednog dana vjerojatno izgubiti najteži teret, rak ne smije biti uvjet za sretan život. Danas dajem najbolje od sebe kao majka i kao osoba. Kemoterapija me održava na životu, ali ljubav i smisao su ono što me tjera da uistinu živim.
Pomolimo se za nju!
