Postoji jedna tiha rana koju mnogi nose u sebi: strah da će, ako nas netko stvarno upozna, prestati voljeti. No, Isus zna sve najgore o tebi, a ipak te voli.
Ljudi mogu voljeti našu vanjštinu, naše uspjehe, ali kada dođu do naših slabosti, pogrešaka i lomova, tada se često nešto promijeni. Zato mnogi žive oprezno, ne otvaraju se do kraja i skrivaju ono što smatraju “najgorim” u sebi.
Ljudi se ponekad udalje i zbog sitnica. Nekad je dovoljna jedna pogrešno izgovorena rečenica, trenutak slabosti ili krivi ton da te netko više ne gleda istim očima. Ponekad se povuku čak i kada govoriš istinu, kada se trudiš i kada želiš dobro.
Ali tu dolazi Isus i ruši tu laž do temelja.
Isus te ne voli zato što si savršen
On ne voli verziju tebe koju pokazuješ drugima, nego tebe onakvog kakav jesi kada ostaneš sam sa svojim mislima, kada te stigne savjest, kada se pojavi sram, kada te preplavi nemir. On zna sve: ne samo ono što si učinio, nego i ono što si želio učiniti. Zna tvoje motive, tvoje borbe, tvoje padove i tvoje tajne. I svejedno te ne odbacuje.
Ljudi često vole dok im odgovara: dok se smiješ, dok si koristan, dok se uklapaš u njihove okvire. Isus nije takav. On nije došao zbog tvojih vrlina, nego zbog tvojih rana. Nije pobjegao kada je vidio ljudsku tamu, nije se okrenuo kada je vidio grijeh, nije zatvorio oči kad je vidio prljavštinu srca. Naprotiv, prišao je bliže. Evanđelje je šokantno upravo zbog ove istine: Bog zna sve o tebi i još uvijek te želi.
Mi često mislimo: “Kada se popravim, doći ću Bogu.” A Isus govori: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.”
Isus zna koliko puta si obećao pa pogazio obećanje, koliko puta si krenuo pa stao, koliko puta si molio pa odustao, koliko puta si bio slab baš tamo gdje si želio biti jak. I ipak te ne odbacuje. To je ljubav koja ljubav koja gleda istinu u oči i ostaje.
Božja milost nije nagrada za dobre, nego dar za izgubljene
Zato je križ srce svega. Na križu Isus nije rekao: “Volim te ako se promijeniš”, nego: “Volim te da bi se mogao promijeniti.” On ne opravdava grijeh, ali ne odbacuje grešnika. Prihvaća čovjeka takvog kakav jest, ali ga ne ostavlja tamo gdje jest. Njegova ljubav nije izgovor, nego lijek.
To znači da možeš prestati bježati. Ne moraš se skrivati u religiji, ne moraš se skrivati u perfekcionizmu, ne moraš se skrivati u tome da stalno izgledaš “super”. Možeš doći Isusu s istinom. Možeš reći: “Gospodine, ovo sam ja. Ovo su moje slabosti. Ovo su moji grijesi. Ovo je moja sramota.” I nećeš doživjeti osudu, nego neopisivi blagoslov.
MOLITVA: Isuse, dolazim Ti bez maski i bez opravdanja. Ti me poznaješ najbolje: znaš moje misli, moje riječi, moje padove i ono što skrivam u dubini srca. Znaš sve najgore o meni, sve ono čega se sramim i što ne želim da drugi vide. A ipak me voliš. Hvala Ti što Tvoja ljubav nije uvjetna, što me ne voliš samo kada sam dobar, nego i kada sam slab, ranjen i izgubljen. Hvala Ti što se ne udaljavaš od mene zbog mojih pogrešaka, nego mi prilaziš još bliže. Isuse, oprosti mi što sam često bježao od Tebe, što sam mislio da se moram popraviti prije nego dođem k Tebi. Oprosti mi što sam vjerovao laži da nisam vrijedan ljubavi. Oprosti mi za sve grijehe i za sve trenutke kad sam izabrao tamu umjesto svjetla. Danas Ti predajem sve što jesam. Predajem Ti svoj sram, svoju krivnju, svoj strah i svoju slabost. Operi me, obnovi me i oslobodi me. Isuse, želim hodati s Tobom. Želim biti Tvoj. Amen!
