Matej 6 nudi jedan od najdubljih uvida u kršćanski život, ali često ostaje zasjenjen površnim shvaćanjem Isusovih uputa.
Središte ovog poglavlja, smješteno unutar Isusova Govora na gori, ne bavi se samo pravilima ponašanja. Ispod površine zapovijedi o davanju milostinje, molitvi i postu krije se veličanstveno otkrivenje o samoj naravi Boga Oca.
Isus u ovom tekstu povlači oštru razliku između svojih učenika i licemjera. Riječ „licemjer“ u grčkom kazalištu označavala je glumca pod maskom koji nastupa za pljesak publike.
Isus upozorava da prakticiranje pravednosti pred ljudima, s ciljem da budemo viđeni, u potpunosti promašuje bit. Pravi smisao kraljevstva Božjeg nije u performansu, već u preobrazbi srca koju samo Bog može učiniti.
Ključna tajna krije se u dolasku Ocu koji vidi u tajnosti. Isus upućuje svoje sljedbenike da daju, mole i poste u skrivenosti upravo zato što Bog sam tako djeluje. Naš Bog je Bog koji vrlo često radi neviđeno, tiho i u tajnosti kako bi otkupio svijet. On šalje kišu i blagoslov pravednima i nepravednima, ne tražeći pritom priznanje ili pljesak.
Kada Isus kaže da trebamo biti savršeni kao Otac nebeski, koristi koncept koji na hebrejskom jeziku znači cjelovitost. Pozvani smo odražavati Božji karakter tako što će naše namjere i djela biti usmjereni isključivo na Njega.
U svijetu u kojem se svaki trenutak dijeli na društvenim mrežama radi lajkova, Isus nas poziva na autentičnost koja ne treba vanjskog svjedoka osim Oca.
Ponovno pročitajmo Matej 6, ali ne kao popis dužnosti, već kao poziv u dublje zajedništvo. Svaka uputa o skrivenosti zapravo je poziv da postanemo slični Ocu koji nas ljubi i djeluje u našim životima čak i onda kada Ga ne vidimo.
