Mnogi se vjernici svake večeri, dok glava dotiče jastuk, pitaju: „Čuje li me Bog doista dok ovako ležim?“. Dok jedni smatraju da je molitva u krevetu znak lijenosti ili nedostatka poštovanja, Biblija nam otkriva nešto sasvim suprotno.
Molitva nije samo ritual koji trebamo „odraditi“ prije spavanja; ona je živi odnos s našim Stvoriteljem koji cvjeta u iskrenosti i pristupačnosti.
Kada na kraju dugog dana ležite u svom krevetu, teških očiju i uma punog misli, vaše je srce najizloženije. To je trenutak kada padaju sve maske, kada ste potpuno ogoljeni i iskreni. Upravo u toj sirovoj istini Duh Sveti čezne za susretom s vama. Sveto pismo nas nikada ne ograničava na samo jedan položaj tijela. Kroz Bibliju vidimo ljude kako mole klečeći, stojeći, podignutih ruku, ali i ležeći.
Psalam 63,7 podsjeća nas na Davida koji kaže: „Na postelji se tebe spominjem, u stražama noćnim o tebi razmišljam“. David, čovjek po Božjem srcu, pretvorio je svoju postelju u oltar. Slično tome, Psalam 4,5 nas potiče da u tišini svojih srdaca razgovaramo s Bogom dok ležimo. Ovi primjeri su dokaz da vaša soba može postati svetište, a vaša noć vrijeme dubokog zajedništva.
Kada se molite ležeći, prestaje svaka gluma. Nema pritiska da zvučite sveto ili pratite stroge protokole. To je razgovor srce srcu. Tišina noći smiruje vaš duh i olakšava vam da čujete Božji glas koji se često javlja upravo u trenucima mira.
Dok predajete svoje terete i tonete u san, vaša tjeskoba popušta pod okriljem Njegove prisutnosti. Na taj način pozivate Duha Svetoga da čuva vašu podsvijest i sadi svoju mudrost dok vi mirujete.
Večeras nemojte dopustiti da vaše zadnje misli budu brige ili distrakcije. Predajte svoje srce Bogu, pretvorite svoj krevet u oltar i neka vaš san postane sveti prostor u kojem Gospodin djeluje dok vi odmarate. On sluša svaki vaš šapat, jer Njemu je najvažniji stav vašeg srca, a ne položaj tijela.
