Strah od izbijanja Trećeg svjetskog rata značajno je porastao nakon zajedničkog američko-izraelskog napada na Iran. Dok eskalacija na Bliskom istoku prijeti širenjem sukoba, mnogi se pitaju postoje li u Europi još uvijek sigurna utočišta.
Iako apsolutna sigurnost ne postoji, određene države zbog svoje politike ili geografije slove kao najizglednije oaze mira.
Švicarska je prvi izbor za mnoge zbog svoje legendarne neutralnosti koja traje više od dvije stotine godina. Princip „vječne neutralnosti“ Švicarsku drži izvan vojnih saveza, a njezina planinska konfiguracija pruža prirodnu zaštitu.
Sličnu politiku vodi i Irska, koja već osamdeset i pet godina odbija sudjelovati u vojnim sukobima. Budući da nije članica NATO-a, smatra se manje vjerojatnom metom u slučaju velikog okršaja saveza.
Austrija također ustavom jamči vojnu neutralnost od 1955. godine. Iako Alpe pružaju zaštitu, njezina blizina istočnom krilu Europe čini je geografski izloženijom od Švicarske. S druge strane, Portugal se ističe svojom pozicijom na samom zapadu kontinenta. Kao jedna od osnivačica NATO-a bila bi uključena u sukob, ali bi zbog udaljenosti od glavnih frontova i posjeda Azorskih otoka mogla biti pošteđena izravnih razaranja.
Konačno, Danska se smatra stabilnom opcijom, prvenstveno zbog kontrole nad Grenlandom, koji bi u najgorem scenariju mogao poslužiti kao udaljeno utočište.
Kao kršćani, znamo da naša konačna sigurnost nije u granicama država, već u Božjoj providnosti. Dok promatramo nemire, pozvani smo moliti za mir, znajući da je Bog naše pravo utočište. Mir koji nam On daje nadilazi svaku zemaljsku sigurnost.
