U Evanđelju ove nedjelje slušamo snažan i dirljiv izvještaj o tome kako Isus uskrisuje Lazara, koji je već četiri dana bio u grobu (Iv 11,1–45).
To je jedan od najupečatljivijih znakova koje Isus čini – znak koji ne govori samo o njegovoj moći nad smrću, nego još dublje otkriva tko je on: „Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“
Ova poznata biblijska scena ne donosi samo čudo, nego i duboku ljudsku dimenziju. Vidimo Martu koja vjeruje, ali se još bori s razumijevanjem; Mariju koja plače; i Isusa koji, iako zna što će učiniti, ipak suosjeća s njihovom boli – čak i sam zaplače. Time nam Evanđelje pokazuje da Bog nije dalek i ravnodušan, nego blizak našoj patnji, uključen u našu svakodnevicu i osjetljiv na naše suze.
Iako je riječ o događaju koji smo već mnogo puta čuli, on nikada ne zastarijeva. U tome nas podsjeća i serija Chosen („Izabrani“), koja ovu evanđeosku epizodu prikazuje na svjež i životan način.
Na sebi svojstven način serija donosi poznate događaje tako da ih ponovno otkrivamo – kao da ih prvi put gledamo. Likovi postaju bliži, njihovi strahovi i nade razumljiviji, a Isusove riječi još snažnije odzvanjaju u našem srcu.
Upravo to i jest snaga Svetoga pisma: ono nije samo zapis prošlih događaja, nego živa Božja riječ koja nas i danas dotiče. Svaki put kada slušamo Evanđelje, pozvani smo prepoznati vlastiti život u njemu – svoje sumnje, svoje gubitke, ali i svoju vjeru i nadu. Kao što je Lazar pozvan izići iz groba, tako i nas Isus poziva da izađemo iz svega što nas zarobljava – straha, grijeha, beznađa – i da živimo puninom života koju nam daruje.
