Pasionsko vrijeme u protestantskoj tradiciji ekvivalent je korizmi kod rimokatolika i predstavlja sedmotjedno razdoblje pripreme za Uskrs, koje počinje na Pepelnu (čistu) srijedu.
Obilježava se kao vrijeme duhovnog promišljanja, dobrovoljne apstinencije i posta koji je duhu reformatorske misli dobrovoljan tj. ne uzima se kao obvezan. U protestantskim se crkvama, slično kao kod rimokatolika u bogoslužjima izostavljaju “Aleluja” i “Slava Bogu na visini” tijekom cijelog vremena trajanja pasionskog vremena.
Premda je Uskrs najvažniji blagdan i kod protestantskih crkava, Veliki petak je stekao posebno, središnje značenje za protestante. Evangelička teologija snažno je naglašavala njegovu važnost kao pokorničkog i poniznog blagdana. Za to je presudan bio Lutherov teološki smjer usmjeren na takozvanu „teologiju križa“ (Theologia crucis) kao suprotnosti tadašnjoj dominantnoj “teologiji slave” (theologia gloriae) koja je samim time i Crkvu promatrala kao trijumfalnu instituciju moći i zemaljskog veličanstva. Po Lutheru se Bog otkriva prvenstveno kroz patnju, slabost i križ, a ne kroz ljudski razum, moć ili slavu kako se to naglašavalo u predreformacijskom, osobito skolastičkom vremenu.
Veliki petak kao središte pasionske pobožnosti
Ovakva teološka misao postavila je Veliki petak u središte protestantske pasionske pobožnosti, te je osobito u zemljama evangeličke konfesionalne pobožnosti dobio status državnog ili regionalnog blagdana. U Njemačkoj je naprimjer do danas Veliki petak nacionalni državni praznik, zaštićen kao jedan od “tihih dana” kada su zabranjene javne proslave, plesovi i prijemi.
Kruna protestantske pasionske tradicije je zasigurno glazbena umjetnost kojoj je pečat dao Johann Sebastian Bach, pobožan evangelik kojeg vole nazivati i „petim evanđelistom“. Njegove Pasije (Muke) po Mateju i Ivanu davno su prihvaćene i u drugim kršćanskim tradicijama te se izvode u crkvama i katedralama širom svijeta osobito u Velikom tjednu.
Koral iz Pasije po Mateju “O Haupt voll Blut und Wunden” („O glavo ranjena puna krvi“ ili „Pred Tobom padam nice“ na hrvatskom), u koju je Bach unio tekst evangeličkog spisatelja Paul Gerhardta među rijetkim je dozvoljenim glazbenim izričajima na Veliki petak. Riječi tog veličanstvenog korala od deset strofa ušle su u crkvene pjesmarice te i danas nadahnjuju suvremene kršćane svih denominacija, ali pozivaju i one bez vjere na sveto promišljanje.
Prva strofa, koju ovdje donosimo, čini to na osobiti način:
O Haupt voll Blut und Wunden,
voll Schmerz und voller Hohn,
o Haupt, zum Spott gebunden
mit einer Dornenkron,
o Haupt, sonst schön gezieret
mit höchster Ehr und Zier,
jetzt aber hoch schimpfieret:
gegrüßet seist du mir!
Tekst na hrvatskom: „Pred Tobom padam nice“.
Pred Tobom padam nice,
O Spasitelju moj,
kad Tvoje gledam lice
i teških rana broj.
Kad gledam oštru krunu
Na svetom čelu tvom,
Tad bliže stupam tronu
I plačem dušom svom….
