Asmir i Elma Hamzić su ljudi velikog srca. Oni su u svoj dom kao udomitelji raširenih ruku primili četvero djece, dva brata i dvije sestre i pružili im ljubav, zaštitu i mnoštvo zagrljaja.
Za Avaz su pristali ispričati svoje iskustvo u nadi da će potaknuti još nekoga na ovaj plemenit čin.
– Nismo znali za udomiteljstvo dok nismo od prijateljice čuli za ovaj oblik zaštite djece i odmah smo predali dokumentaciju. Vrlo brzo smo ušli u proces obrazovanja i osposobljavanja. Kao udomitelji moramo imati stalni boravak, potvrdu da smo državljani BIH, odgovarajuće uvjete za život, a to su neke osnovne stavke. Mislim da većina ljudi ima te osnovne uvjete da bi postali udomitelji – objasnila je Elma.
Na razgovorima udomitelje pitaju na što su spremni, a Hamzići su bili jasni da im nije bitna ni nacionalnost djeteta, ni bilo šta drugo. Jednostavno žele pružiti topli dom djetetu.
Početak nije bio jednostavan
Ali danas su to sretna i voljena djeca.
– Oni su nama bili suđeni. Znate kako, kad čovjek poželi neku želju, kao što smo Elma i ja željeli kuću punu djece, dobro kažu – pazite šta želite. Meni je drago da nam se to ostvarilo. Nismo htjeli da budemo navalentni i govorimo im da nas zovu mama i babo, rekli smo da nas zovu po imenima. Cijelu sedmicu smo proveli s njima, upoznavali se, i došao je vikend kad su trebali doći u našu kuću. Priredili smo mali doček, baloni, ukrasi, torta. Krajem nedjelje okupali smo ih i kad sam vidio ta mala bića koja su se šćućurila u kadi i koja ne znaju ko smo mi, da li im želimo dobro, shvatio sam da su to moja djeca. Bez obzira što nisu biološka. U ponedjeljak sam ih odveo na šišanje, a mlađi sin me pitao može li nas zvati babo i mama – emotivno priča Asmir.
Početak nije bio jednostavan, Asmir i Elma su do tog trenutka živjeli sami, imali svoje navike i svoj ritam, ali posebnost ove djece donijela je novu radost u kuću. Prva godina je bila razdoblje adaptacije, od prehlada, bolesti, ali, istaknuli su, sve se prevaziđe ako u ovo uđete srcem.
– Ja njih zovem mali ljudi. To su tako samostalna djeca koja imaju jako dobre navike. S njima možete razgovarati kao s velikima, iako to ne bi trebalo biti tako u njihovom dobu, ali eto, tako je. Njima je bilo teže nego nama, ali moram reći da je to bila ljubav na prvi pogled, zaista je odmah kliknulo i s naše i s njihove strane. Prolazili smo kroz razne etape i periode i sad kad ih pogledam i vidim kako rastu, uče, drago mi je da su uspjeli, i nekako se zaboravi na sve teške trenutke – priznala je Elma za Avaz.
Starija djeca su svjesna svoje prošlosti, imaju neka sjećanja, a sve četvero se sjećaju doma. Međutim, i Asmir i Elma ističu da je jako važno s njima otvoreno razgovarati.
– Mi smo otvoreni o tom pitanju, ni u jednom trenutku nismo pokušali ništa da sakrijemo, želimo da znaju da imaju svoje porijeklo, da su imali mamu i slično. Pogotovo sad kako rastu, jednostavno, svjesni su svega i imaju potrebu da razgovaraju o tom prošlom životu, ali trudimo se da završimo razgovore humorom i smijehom, da njima ne bude bolno. Smatramo da ih treba pustiti da pričaju i pružiti im podršku. Ali evo, nakon dvije godine, ni mi ni oni ne možemo zamisliti život jedni bez drugih – kazala je Elma.
Jako je važno da oni koji se odluče za udomiteljstvo shvate da ta djeca zadržavaju svoj identitet, svoje ime i prezime.
– Djeca svakako imaju potrebu da to znaju i lakše je kako rastu da su svjesni da su imali svoje roditelje, da smo im mi hranitelji, mada se često u školi predstavljaju kao Hamzići, malo ih zbunjuje sve to, zaista su preslatki. Naša vrata su otvorena za ljude koji požele da vide kako izgleda naš život s četvero djece, ako će im to pomoći da se odluče. Moram još dodati da nam je socijalna služba ogromna podrška, svaka situacija, svaki problem, svi su tu za nas u bilo koje doba dana i noći – poručila je Elma.
Asmir je promijenio i posao kako bi mogao svoj raspored prilagoditi obavezama oko djece, a ističe da imaju samo jedan cilj, da ovu djecu izvedu na pravi put i vide da su postali dobri ljudi. U tome se, zapravo, ogleda suština udomiteljstva. Pružiti djetetu sigurnost, ljubav i osjećaj pripadnosti i bezuvjetne podrške.
Ovoj divnoj obitelji želimo obilje Božjih blagoslova!
