Postoje dani kada tišina nakon molitve postane preglasna, a osjećaj utrnulosti tijekom slavljenja baci sjenu sumnje na naš odnos s Bogom. U tim trenucima, dok se borimo s težinom srama, često se javlja razdiruće pitanje: „Što ako je Bog odustao od mene?“. Strah šapuće da smo prešli liniju, da smo pali previše puta ili da smo jednostavno potrošili svu milost koja nam je bila namijenjena.
Međutim, Riječ Božja u Poslanici Rimljanima 8,39 nudi istinu koja utišava svaki krik neuspjeha: „ni vlasti, ni sile s visina ni one iz dubina, ni ikakvo drugo stvorenje, ništa nas neće moć odvojiti od ljubavi Božje iskazane u Isusu Kristu našem Gospodinu.”
Ovaj stih podsjeća vjernika da Božja ljubav nije uvjetovana našom snagom, već Njegovom vjernošću. Čak i kada naša vjera oslabi, Njegova obećanja ostaju nepokolebljiva.
Često mislimo da bi Bog trebao reagirati onako kako bismo mi reagirali – odustajanjem. No, On nije poput nas. On je Bog koji je tražio Adama dok se skrivao u sramu, Bog koji je trčao ususret izgubljenom sinu dok je još bio prljav i slomljen, te Bog koji je obnovio Petra nakon njegovog najvećeg poraza. Ako u srcu još uvijek osjećate bol zbog udaljenosti od Boga ili čežnju za Njegovom blizinom, to je najsnažniji dokaz da On nije digao ruke od vas.
Mrtva srca ne osjećaju grižnju savjesti, a otvrdnule duše ne čeznu za Stvoriteljem. Činjenica da vas taj nedostatak boli znači da milost još uvijek djeluje u vama. Danas je dan kada treba utišati laži srama i izabrati vjeru u ono što je Bog već proglasio. On je još uvijek tu, još uvijek ljubi i još uvijek vas zove kući. Vaši promašaji i strahovi nemaju moć prekinuti sponu koju je On uspostavio svojom žrtvom. Budite sigurni, Bog nije završio s vama.
