Kada ste posljednji put osjetili impuls da učinite nešto svježe i odvažno za Isusa, ali ste se onda osvrnuli oko sebe, pomislili kako biste mogli izgledati čudno i dopustili toj želji da umre?
Ponekad je taj poticaj relativno malen: kleknuti tijekom zajedničkog slavljenja. Postaviti duboko pitanje u površnom razgovoru. Zaustaviti se i porazgovarati sa strancem.
Drugi put se možete osjetiti potaknutima na nešto hrabrije: pokrenuti proučavanje Biblije u svojoj ulici. Udomiti nekoliko djece. Okupiti braću i okušati se u uličnom propovijedanju.
Osjećate se ponukanima, pokrenutima. Impuls se počinje osjećati kao pitanje poslušnosti. Dođete do samog praga akcije. Ali onda pogledate oko sebe i ne vidite nikoga drugoga koga poznajete da tako slijedi Isusa. Pa nećete ni vi.
Poznat mi je taj osjećaj. I pitam se bi li Isus vama i meni u tim trenucima rekao ono što je jednom rekao Petru: „Što je tebi do toga? Ti idi za mnom!“ (Ivan 21,22). Ti idi za mnom: uzmi darove koje ti je dao, prilike koje su pred tobom, bremena koja su stavljena na tebe i ne brini toliko o tome što drugi rade ili što bi drugi mogli misliti. Umjesto toga, fiksiraj pogled na Isusa i slijedi ga najvjernije što možeš.
„Ti pođi za mnom“
Te tri jednostavne riječi — „Ti pođi za mnom“ — podsjećaju nas da su kršćani istovremeno nevjerojatno slični jedni drugima, ali i upadljivo različiti.
„Ti pođi za mnom“, Isus govori svima nama. Fiksiramo pogled na istog Isusa, istog Gospodina, koji nas suobličuje u istu sliku (Rimljanima 8,29). Tko god bili, odakle god dolazili, svi želimo biti što sličniji Njemu.
Ali kada Isus kaže: „Ti idi za mnom“, On doista misli na vas — na vas s vašom specifičnom osobnošću, vašom jedinstvenom pozadinom, vašim posebnim darovima, vašim određenim ambicijama, vašim točnim okolnostima. Poziv dolazi očevima i majkama, samcima i supružnicima, učiteljima, inženjerima i umjetnicima, onima odraslima u crkvi i onima odraslima u svijetu, uz svu fantastičnu raznolikost koju slika Božja može sadržavati.
Budući da nas Isus poziva da slijedimo Njega, možemo mnogo naučiti od onih koji su dalje na putu; trebamo oponašati one koji oponašaju Krista (1. Korinćanima 11,1). Ali budući da Isus poziva nas da slijedimo Njega, naše će se slijeđenje ponekad razlikovati od slijeđenja drugih i nekima od njih može izgledati čudno. Petar neće ići svuda kamo ide Ivan; Ivan neće činiti sve što čini Petar. I oko i uho imaju svoje mjesto.
U zdravim crkvama kršćani uče mnogo jedni od drugih, ali zadržavaju svoj prvi i najbolji fokus na samom Isusu. Oni pamte da ih Isus može pozvati da idu kamo drugi ne idu, govore što drugi ne govore, pokušaju što drugi ne pokušavaju. Oni se i dalje oslanjaju na svoju zajednicu kako bi razaznali mudrost svog puta, ali drže oči fiksirane na Onoga koji često vodi svoj narod u različitim smjerovima. Ostaju otvoreni za iznenađenja.
I kada se, poput Petra, njihov fokus suptilno prebaci s Krista na Njegove ljude, pa upitaju: „Gospodine, a što s ovim?“, Isus im vraća pogled na Sebe: „Što je tebi do toga? Ti idi za mnom!“ (Ivan 21,21–22).
Dosadno predvidljivi
Petrova situacija, naravno, nije bila potpuno ista kao naša. On nije oklijevao s poslušnošću jer se bojao tuđeg mišljenja (koliko možemo zaključiti). Ali pogledao je put koji mu je Isus odredio — pastirsku službu praćenu mučeništvom (Ivan 21,15–19) — i odmah se okrenuo od Isusa prema Ivanu. Što je s njim? Čekao je s hodanjem dok nije saznao kako se njegov poziv uspoređuje s pozivom njegova brata. Isusov odgovor daje nam trajno načelo: neka tvoja poslušnost bude definirana Gospodinom ispred tebe, a ne učenicima pored tebe.
Nekim kršćanima, naravno, treba malo poticaja da se odvoje od gomile. Oni već viču „Amen!“ kada nitko drugi ne viče i spremno kreću sami. Oni su duhovna djeca Ivana Krstitelja, uočljivi poput kaputa od devine dlake. Njima bi, zapravo, dobro došlo više savjeta prije djelovanja.
Mnogi od nas, vjerojatno, stoje na drugoj strani rijeke. Previše se dobro uklapamo. Nosimo razne nijanse bež boje iz dana u dan. Slijedimo Isusa samo onako kako vidimo da drugi čine, samo na načine koji neće privlačiti poglede. Postali smo dosadno, ne-kršćanski predvidljivi.
Oni koji čuju i poslušaju „Ti idi za mnom“ će s vremenom preuzeti svježe rizike i pokrenuti nove pothvate, bez obzira na njihovu osobnost. Pavao i Barnaba isplovit će prema novim zemljama. Marko će napisati prvo Evanđelje. Pastiri će osnivati crkve na teškim mjestima. Prirodno plašljivi izgovarat će hrabre riječi. Prirodno drski služit će osobama s invaliditetom.
„Koliko lijepih ideja odbacimo prerano jer nam se čine previše odvažnima?“
Ali takva pustolovna poslušnost dogodit će se samo ako „Ti idi za mnom“ ima veću težinu od onoga što drugi rade ili što bi drugi mogli misliti. Koliko lijepih ideja odbacimo prerano jer se čine previše odvažnima? Koliko puta dobro djelo umre jer predugo gledamo u ljude oko sebe, a premalo u Gospodina ispred nas? Koliko smo često dopustili mišljenjima nevjernika, ili čak drugih kršćana, da ukradu sol iz naših života?
Ne sugeriram da počnete osuđivati svoju braću i sestre kao neposlušne dok vi krećete u „pravi“ kršćanski život. Samo zato što vi posvajate dijete ili se bavite evangelizacijom od vrata do vrata, ne znači da bi i oni trebali. Oni možda slijede Isusa točno onako kako On želi. Sugeriram samo da ne dopustite da njihova dobra djela postave granice za vaša. Što ako On želi da učinite nešto novo u svojoj zajednici?
Slijedite priče
Kakvu bi tužnu priču povijest Crkve pričala da su Božji ljudi uvijek ograničavali svoju poslušnost na ono što mogu vidjeti. Pavao bi šutio pred Petrovim licemjerjem. Evanđelje bi ostalo samo kod Židova. Augustin nikada ne bi napisao svoje Ispovijesti. Luther bi ostao redovnik. Wilberforce bi dopustio da ropstvo opstane. Whitefield i Wesleyji bi koristili samo svoj „sobni“ glas.
I kakvu bi tužnu priču pričali naši vlastiti životi. Što da osoba koja je s vama podijelila Isusa nije poslušala kada joj je rekao: „Ti idi za mnom“? Što da su oni koji vas najviše bruse šutjeli umjesto da su vas korili, ispravljali, tražili? Braća i sestre kojima se toliko divimo, oni koji govore i evangeliziraju i pjevaju i mole na načine koji nas drmaju i potiču te tjeraju da žudimo biti slični Kristu — zar to nisu oni koji čuju „Ti idi za mnom“ i slušaju?
Tako je i s našom vlastitom poviješću poslušnosti. Nisu li mnogi od najboljih trenutaka naše duše došli s druge strane rizika? Strepili smo od pomisli na neki težak razgovor — ali onda smo progovorili, i koliko je dobra proizašlo! Vagali smo trošak i ipak se pridružili osnivanju nove crkve — i koliko smo sretni što jesmo! Čak i kada naši pokušaji hrabrog slijeđenja završe padom, nismo li često i dalje zahvalni na tome kako nas Bog oblikuje u tom padu? Bolje je potonuti hodajući po valovima nego ostati sjediti u čamcu.
Slijeđenje u prvom koraku
Ako vam se slijeđenje Isusa tako slobodno i odvažno čini neprirodnim (kao što se čini i meni), sjetite se da ste ga već slijedili na taj način. Svo naše svakodnevno slijeđenje je, u jednom smislu, nastavak onog prvog koraka koji smo poduzeli.
Sjećate li se što se dogodilo kada vas je Isus prvi put pozvao? Tamo ste bili, možda u srednjoj školi ili na fakultetu, možda kao mladi roditelj. Živjeli ste u gomili. Ali onda ste čuli Isusov glas u Njegovoj riječi kako govori: „Slijedi me.“
Gledajući gore, vjerojatno ste vidjeli neke ljude koje poznajete da ga slijede, ali vidjeli ste mnogo više njih — obitelj, prijatelje, kolege, susjede — koji ga ne slijede. Bili ste Nikodem među farizejima, tražitelj okružen nevjerom. Ali niste se mogli riješiti glasa koji ste čuli. Njegov poziv bio je previše privlačan, Njegova slava previše neodoljiva. Pa ste ponovno pogledali gomilu i rekli: „Što je meni do toga? Ja idem za Njim.“
Danas se često nalazite u društvu onih koji ga također slijede. Ali čak i sada, Gospodin koji vas je pozvao po imenu i dalje drži vašu prvu odanost. Povremeno će vas voditi da kažete stvari, činite stvari, riskirate stvari koje će iznenaditi čak i kršćane oko vas.
Ali čak i ako se na trenutak nađete izvan koraka sa svojom braćom i sestrama, nećete biti izvan koraka sa svojim Gospodinom. Jer kamo god vas On pozove da ga slijedite, tamo je i On.
Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
