Čitajući biblijske izvještaje, vidimo kako je Gospodnja ruka oslobađala duhovno zarobljene, čistila gubave i vraćala vid slijepima. No, moramo biti svjesni i čuda koja se nisu dogodila.
U 5. poglavlju Ivanovog evanđelja čitamo o čovjeku koji je patio 38 godina. Isus mu je rekao: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“ I čovjek je ozdravio.
Bio je to predivan trenutak, ali što je s „velikim mnoštvom bolesnika, slijepih, hromih i uzetih“ koji su ležali pored istog tog ribnjaka? Čini se da je Gospodin, od svih tih očajnih pojedinaca, iscijelio samo jednoga.
Isusova najveća misija nije bila donijeti ljudima fizičku udobnost, već pružiti spasenje našim slomljenim dušama. Iako ne razumijemo uvijek Božje putove, možemo vjerovati Njegovom srcu i obećanju da će sve iskoristiti za naše dobro i Svoju slavu prema Rimljanima 8, 28-30.
Neočekivana dobrota i trn u tijelu
Božja dobrota može izgledati sasvim drugačije od onoga što očekujemo. Za neke to znači primanje iscjeljenja, ali za druge, poput apostola Pavla, Božja dobrota seže dublje od vanjskih izazova. Pavao je tri puta preklinjao Gospodina da ukloni njegov „trn u tijelu“, ali odgovor je bio: „Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti“.
Jasno je da snažna vjera, koju je Pavao imao u izobilju, ne rezultira uvijek fizičkim iscjeljenjem. Bog je imao nešto veće na umu — čuvao je Pavla od arogancije i oslanjanja na vlastite snage. Povećavajući Pavlovu potrebu za Njime, Bog ga je postavio u položaj da primi nadnaravnu snagu. On koristi sve što je potrebno da skrene naš pogled s privremenih okolnosti na nadu vječnosti.
Vjera usred sumnje
Bog nas ne odbacuje kada smo nesigurni ili razočarani. Pogledajte Gideona ili Mojsija — obojica su sumnjala, postavljala pitanja i tražila dokaze. Bog im nije odgovorio gnjevom, već ih je strpljivo uvjeravao u Svoju prisutnost. Možda je najpoučniji primjer otac iz 9. poglavlja Markovog evanđelja koji je zavapio: „Vjerujem! Pomogni mojoj nevjeri!“
Gospodin je sačuvao ovaj izvještaj kako bi nas ohrabrio kada se nađemo na tom istom mjestu između vjere i sumnje. Kada se naši strahovi povećaju, On nas poziva da molimo za povećanje naše vjere. Bez obzira na to hoće li nas Bog iscijeliti danas, sljedeći mjesec ili tek kada nas pozove u vječni dom, sva Njegova djeca će na kraju primiti potpuno iscjeljenje i nepokolebljivu radost.
Vjerujete li da Bog može upotrijebiti vašu trenutnu bol kako bi izgradio nešto u vašem karakteru što bi u zdravlju bilo nemoguće postići?
