Otac Joe i otac Matt Kelly su rođeni zajedno, zajedno zaređeni i proslavili su 70 godina kao svećenici.
Irska braća blizanci nedavno su obilježili ne samo svoj 95. rođendan, već i platinasti jubilej svog ređenja, slaveći sedam desetljeća otkako su stupili u svećeništvo 1956. godine, piše Aleteia.
Vlč. Joe godinama je služio župljanima diljem Nadbiskupije Dublin i s toplinom je govorio o mjestima koja su ga oblikovala, prisjećajući se kako je „bilo lijepo imati tu vezu s mojim korijenima“ kada ga je jedno od njegovih ranih imenovanja vratilo u župu povezanu s njegovim bakama i djedovima.
U međuvremenu, o. Matt je predavao filozofiju oko 20 godina na Carlow Collegeu, služio je u nekoliko župa i veći dio svog života posvetio crkvenoj glazbi, zborovodstvu i pastoralnoj službi. Različiti imenovanja, različita stada, možda različiti zborovi, ali isti poziv.
I možda je to ono što detalj o blizancima čini tako dirljivim. Često se kaže da blizanci dijele instinktivno razumijevanje jedno drugoga, način kretanja kroz život s poznatim suputnikom koji nikada nije previše daleko. Zamisliti tu vezu koja se nosi ne samo kroz djetinjstvo, već i kroz 70 godina svećeništva, dodaje još jedan sloj ljepote priči.
Postoji nešto duboko dirljivo u priznanju oca Joea: uvijek je razmišljao o tome da postanem svećenik. Osjeća se da za ovu braću svećeništvo nikada nije bilo samo izbor karijere, već oblik koji su njihovi životi prirodno poprimili.
Možda je to razlog zašto priče poput ove tako snažno odjekuju. Živimo u dobu u kojem se trajnost može činiti nedostižnom, gdje se poslovi, domovi, identiteti i obveze beskrajno revidiraju, a ostajanje na pravom putu često se tretira kao divljenja vrijedno, ali neobično. Tada se pojavljuju dva 95-godišnja svećenika blizanca koji su 70 godina radili upravo ono što su prvobitno naumili, i to, po svemu sudeći, sa zahvalnošću, a ne s umorom.
U 95. godini, o. Joe i o. Matt Kelly ne slave samo dugovječnost, već i kumulativnu ljepotu vjernosti, i možda je to najinspirativnija prekretnica od svih. Mnogi ljudi žive dugo; manje ih živi dugo u tako jasnom društvu s istim pozivom i istom vjerom.
