Mnogi se kršćani, ali i skeptici, često susreću s pitanjem o prividnoj razlici između Boga Staroga zavjeta i onoga kojeg poznajemo iz Novoga zavjeta.
Dok se Bog u prvom dijelu Biblije često percipira kao onaj koji donosi gnjev i stroge osude, Novi nam zavjet otkriva Isusa Krista, punog ljubavi, mira i iscjeljenja.
Poznati matematičar i apologet John Lennox nudi dubok i oštrouman uvid u ovu temu, naglašavajući da Božja pravednost i njegova ljubav nisu u suprotnosti, već su neraskidivo povezani.
Kada razmatramo teške tekstove poput onih u Psalmima, gdje se zazivaju kletve na neprijatelje, važno je razumjeti narav biblijskog zapisa. Lennox ističe da Biblija vjerno bilježi ljudske osjećaje i reakcije na strašnu patnju, ali to ne znači da svaki zapisani stav predstavlja Božji karakter ili njegovu zapovijed. Pismo nam pokazuje stvarne ljude s cijelim spektrom emocija, od kojih su neke plemenite, a neke plod duboke boli i želje za osvetom.
Pitanje osvajanja Kanaana i zapovijedi o uništenju naroda često se naziva etničkim čišćenjem, no Lennox nas poziva da pogledamo širi kontekst. U istoj knjizi Ponovljenog zakona nalazimo prve povijesne zakone o humanitarnom ratovanju koji nalažu poštede stabala, žena i djece.
Ekstremna izopačenost
Razlog za sud nad Kanaancima bio je moralne naravi, usmjeren protiv ekstremne izopačenosti koja je uključivala i žrtvovanje vlastite djece. Bog je u svojoj milosti čekao punih 400 godina prije nego što je dopustio da se taj sud izvrši, dajući narodima vremena za promjenu.
Znanstveni uvidi u drevni jezik sugeriraju da su izrazi o potpunom istrebljenju često bili ustaljene ratne formule onoga vremena koje su označavale odlučujuću pobjedu, a ne nužno doslovno uništenje svake osobe.
To dokazuje i činjenica da se isti narodi i gradovi kasnije u tekstu ponovno pojavljuju kao naseljeni, što ukazuje na to da zakoni o humanosti nisu bili prekršeni. Bog je primjenjivao isti standard na sve, pa je i Izraelu zaprijećeno istom kaznom ako skrene u istu moralnu propast.
Konačno, Lennox naglašava da ljudska čežnja za pravdom dokazuje njezino postojanje. Baš kao što žeđ upućuje na postojanje vode, naša potreba za pravdom upućuje na to da ona mora postojati u konačnom smislu.
Bez Boga i konačnog suda, najveći zločinci povijesti bi se jednostavno izvukli, što se protivi osnovnom ljudskom osjećaju za ispravno. Kršćanska nada počiva na tome da će pravdu donijeti onaj koji je i sam trpio na križu, osiguravajući da će svaka nepravda biti ispravljena u vječnosti.
