Bez obzira na sve, Bog nas drži u svojim rukama

Bog nas drži u svojim rukama
Foto: Pixabay

Bog ne obećaje da će nas držati podalje od svjetskih patnji i problema, ali obećaje da će biti s nama. Bez obzira na sve, On nas drži u svojim rukama.

Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju“. (Psalam 91, 5)

To možemo vidjeti iz svojih brava, vrata, senzora pokreta, sustava alarma. To je očigledno iz neograničenih lozinki, dodatnih brojeva na stražnjim stranama kreditnih kartica i strojeva za skeniranje cijelog tijela u zračnim lukama.

Imamo pojaseve i zračne jastuke, kacige, štitnike i maske za lice. Imamo police osiguranja, planove mirovine i sigurnosne brojeve. Neki nose suzavac, palicu ili zviždaljku na privjesku za ključeve. To utječe na ono što jedemo, gdje idemo, koliko vježbamo, s kime razgovaramo, što govorimo, kako živimo. Očajno tražimo trajnu sigurnost i osiguranje.

Mi smo ranjivi

Bez obzira na to kakvu sliku snažnih ljudi moramo razvijati izvana, duboko unutra znamo da smo ranjivi. Biti čovjek znači biti ranjiv, čak i otvoren za napade, prirodne katastrofe, pogrešne izračune, sabotaže, bolesti, srčane udare i drugo. Čeznemo za time da se osjećamo sigurno, no život u ovome svijetu je prepun rizicima i opasnostima, čak i onda kada odbijamo izaći iz doma.

Imamo svoje moderne načine i tehnološka sredstva poboljšavanja sigurnosti, no potreba za sigurnošću nije nešto novo. U starome svijetu gradovi su imali zidine, kraljevi su naređivali kopanje jaraka dok su vojnici nosili oklope i štitove. Ipak, koliko god naša srca čeznua za sigurnošću nemamo jamstva za to u ovome životu. Koliko god mi želimo misliti kako će Bog zaštititi one koji Ga vole od bilo kakvih nevolja koje nas prate, znamo iz svojih iskustava i iskustava iz Biblije da ovo očigledno nije istina. Bog za svoju djecu u ovome životu ne jamči zemaljsku sigurnost. No On je povezao naša srca da čeznu za sigurnošću, ne da je nađu u ovome svijetu, već u Njemu.

Nismo sami, napušteni ili uništeni

Umjesto privremene sigurnosti (zbog koje bismo bili sigurni nekih sedamdeset do osamdeset godina, obećanje koje Bog daje svome narodu u Psalmu 91 (i kroz cijelu Bibliju) je naša konačna sigurnost. Bez obzira na to što nas zadesi u ovome svijetu Bog nas ima u svojim rukama. On zna. On brine. On radi kako bi najveće opasnosti i najteže boli u našim životima bile za naše konačno dobro.

Psalam 91 ne obećaje kako se najgore iz ovoga svijeta neće dogoditi Božjem narodu, nego onda kada se dogodi, mi nećemo biti sami, napušteni ili uništeni. Njegova milost je previše dinamična i moćna kako bi nas jednostavno držala izvan opasnosti. On nas drži za vrijeme poteškoća i provodi nas sve do konačne sigurnosti.

Sigurnost koju dobivamo od Boga ne znači da nećemo biti u velikoj boli (tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj). To što se nalazi u orlovom gnijezdu ne znači da malena ptica nikada neće pasti iz njega, već da onda kada ima problema s letenjem, kada ne može letjeti samo ili se spasiti da će majka doći u pomoć.

Isus je tjelesno osjetio veliku, a emocionalno još veću bol dok je trpio za naše grijehe i dok je osjetio kako Ga je Njegov Otac napustio. No obećanja iz Psalma 91 dala su Mu ono što je bilo potrebno kako bi išao naprijed prema boli na Kalvariji, a ne od nje. On je znao da će Bog biti s njime u najvećoj nevolji i da će Ga Njegov Otac uzdignuti do slave svoje desne ruke. „Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti“. (Psalam 91, 15)

On će vas podignuti

Psalam 91 svoje ispunjenje pronalazi u Isusu. Mi prebivamo u sjeni Svemoćnoga tako što prebivamo u Isusu. Boravimo u skloništu Svevišnjega tako što ćemo se skloniti, po vjeri, u Božjeg Sina. (Psalam 91, 1) Mi kažemo Isusu: „Moje utočište i moja utvrda, moj Bog kome vjerujem“. (Psalam 91, 2) Naša očajnička potreba za trajnim osjećajem sigurnosti i osiguranja ne bismo ni trebali pronaći u ovome svijetu. No trebali bismo pronaći utočište i utvrdu u samome Bogu, kroz Njegovog Sina, koji se odupro citatima o iskušenju iz Psalma 91 protiv Njega.

Isus je znao da Ga Božja obećanja o anđelima koji Ga čuvaju (Psalam 91, 11-12) neće držati podalje od križa nego da će Ga Otac uzdignuti. Ako će udariti o kamen na Kalvariji i čineći to On će „nogom gaziti lava i ljuticu, zgazit će lavića i zmiju“. (Psalam 91, 13) U Kristu se ne trebamo bojati noćnog straha ili strelica koje lete danju, niti bolesti ili uništenja (Psalam 91, 5-6), ne zato što smo otporni na teškoće svijeta već iz razloga što ćemo kroz njih biti dovedeni u našu konačnu sigurnost.

Bog ne obećaje da će nas držati podalje od svjetskih patnji i problema, ali obećaje da će biti s nama, da će nas spasiti u svoje savršeno vrijeme i da će nam milosrdno iskazati čast zbog toga što smo hodali putem boli sa srcem vjere.

Autor: David Mathis; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org

Reci što misliš