Kako zapravo izgleda život čovjeka koji je odlučio reći „ne“ obitelji, karijeri i uobičajenom svjetovnom životu kako bi služio Bogu?
YouTube autor Evan Raugust proveo je 24 sata s ocem Jeronimom, mladim katoličkim svećenikom i kapelanom na Sveučilištu u Dallasu, kako bi iz prve ruke dokumentirao njegovu intenzivnu svakodnevicu. Rezultat je fascinantan uvid u život ispunjen neprekidnim radom, dubokom molitvom, ali i posve uobičajenim ljudskim trenucima.
Od jutarnje molitve do teških pitanja
Dan za oca Jeronima počinje rano, već u 7:00 ujutro. Iako mnogi zamišljaju da svećenici stalno nose tradicionalnu reverendu, jutarnja rutina počinje u ležernijem izdanju. Prvih pola sata rezervirano je za molitvu i proučavanje Biblije. To je tek uvod u ono što on naziva svojim „svetim satom“ – sat vremena intenzivne molitve koju prakticira svakoga dana. Na pitanje zašto moli toliko puno, svećenik jednostavno odgovara da je molitva život s Kristom te da su ljudi danas očajni u potrazi za Božjim glasom.
Nakon duhovne pripreme slijedi fizička. Otac Jeronimo redovito vježba u teretani, nakon čega sam priprema doručak. Tijekom obroka, Evan je postavio nekoliko škakljivih pitanja, uključujući ono o neslaganju s papom. Svećenik objašnjava da se rijetko nalazi u teološkom neslaganju s papom, jer je papa izabran od Boga, а on je „samo svećenik“.
Dotaknuvši se teme LGBT zajednice, istaknuo je službeni stav Crkve: ti su ljudi voljeni od Boga i crkva ih mora prihvatiti s ljubavlju, iako ne može blagosloviti njihove unije. Isus je, kako kaže, jeo s grešnicima, pa zašto onda i on ne bi sjeo s njima na ručak.
Ispovijed, tajne i borba s nečastivim
Nakon doručka, otac Jeronimo stavlja kolar. Crna boja simbolizira umiranje svijetu, dok bijeli umetak u sredini označava Krista koji svijetli u mraku. Sljedeća postaja su ispovijedi koje traju puna dva sata. Objašnjavajući taj sakrament, naglašava da svećenik djeluje u osobi Krista i da je Isus taj koji oprašta grijehe, zbog čega svaki grijeh pred Boga dolazi kao potpuno nov i biva opran milosrđem. Na pitanje je li ikada požalio što je postao svećenik, odgovara odlučno: „Ne, ovo su najbolje četiri i pol godine mog života. Volim svaki dio toga, čak i patnju.“
Jedno od najintrigantnijih pitanja bilo je o susretu s demonskim opsjednućem. Svećenik je iskreno priznao da je tijekom jednog duhovnog obnavljanja susreo osobu koja je pokazivala jezive znakove opsjednuća, skačući neprirodno s mjesta na mjesto poput pauka, što je zahtijevalo hitnu intervenciju egzorcista.
Ostatak dana prolazi u neprekidnom pokretu. Otac Jeronimo vodi dvije mise dnevno, priprema liturgijske posude, drži propovijedi i sudjeluje na brojnim sastancima sa studentima i župljanima. Evan primjećuje da svećenik funkcionira na samo dva sata sna, no energiju crpi iz neprekidne otvorenosti Duhu Svetom i, šaljivo dodaje, velikim količinama kolumbijske kave.
Što ako netko ispovjedi ubojstvo? Svećenik objašnjava da nikada ne smije prekršiti ispovjednu tajnu, čak ni pod pritiskom zakona, ali će potaknuti osobu da se sama prijavi policiji, jer se milosrđe ne smije miješati s pravdom.
Dan završava euharistijskim klanjanjem u kasnim večernjim satima. Unatoč stalnim obvezama, otac Jeronimo ostaje pristupačan i nasmijan kojeg otac kod kuće i dalje zove obiteljskim nadimkom – Jerito.
