Priča o Kuli babilonskoj jedan je od ključnih trenutaka u uvodnim poglavljima Biblije. Knjiga Postanka 11, 1–9 objašnjava da su ljudi započeli gradnju grada i kule koja seže do neba u ravnici u zemlji Šinar.
U to vrijeme cijelo je čovječanstvo govorilo jednim jezikom. Bog je odlučio pomrsiti jezik ljudima koji su se upustili u ovaj grešni pothvat, pa gradnja nikada nije dovršena. Mnogi vjeruju da se ta ravnica Šinar nalazi u drevnom Babilonu, na području današnjeg Iraka, piše Gotquestions.org.
Upotreba pojma Šinar primarni je putokaz za biblijske učenjake. Mnogi stručnjaci tvrde da akadska riječ Šumer označava isto što i Šinar na hebrejskom. Šumer je regija u južnoj Mezopotamiji, što smješta Babel na isto područje gdje će kasnije nastati babilonska država. Većina povjesničara vjeruje da je Babel bio smješten na rijeci Eufrat, južno od današnjeg Bagdada.
Božja intervencija u Babelu pokazuje Njegov interes za ljudske ambicije. Tekst navodi da je Bog sišao kako bi ispitao njihovu građevinu. Ono što je vidio otkrilo je dvije ključne aktivnosti koje su se protivile Njegovoj volji.
Prvo, Bog je zapovjedio u Postanku 9, 1 da se ljudi plode, množe i napune zemlju. Koncentriranjem u Šinaru, ljudi su izravno prekršili tu zapovijed iz straha od raspršivanja. Drugo, graditelji su željeli podići spomenik kako bi sebi stekli ime, a ne kako bi proslavili Boga. Uvođenjem različitih jezika, Bog je osigurao da se ljudi ipak rašire cijelim svijetom.
Smještanje Babela u južnu Mezopotamiju povezuje ovu priču s regijom u kojoj se Bog dramatično očituje i u kasnijim biblijskim događajima. Knjiga proroka Jeremije 40, 1–3 opisuje kako su Babilonci odveli velik broj Izraelaca u prognanstvo. Psalam 137 opisuje kako su zarobljenici tužno sjedili na rijekama babilonskim.
Ipak, Bog je nastavio djelovati na tom području. Babilon je postao instrument Njegova suda nad Judom pod kraljem Nabukodonozorom. Iako je kralj prkosio Bogu podizanjem idola, dramatično je promijenio stav kada je Bog spasio trojicu mladića iz užarene peći. Kada je Nabukodonozor kasnije ponovno uzvisio sebe, Bog ga je kaznio privremenim gubitkom razuma, sve dok kralj na koncu nije priznao vrhovnu Božju vlast.
Promatranje povijesne lokacije Kule babilonske otkriva regiju u kojoj Bog neprestano podsjeća čovječanstvo na Njegovu suverenost. Šinar odgovara Babilonu, a Božje djelovanje u tom kasnijem kraljevstvu odjek je Njegova raspršivanja graditelja kule. Uzvisivanje čovjeka iznad Boga uvijek završava neuspjehom.
