Poznati filozof, YouTuber i bivši radikalni ateist Alex O’Connor podijelio je u svom videozapisu iznimno zanimljivo razmišljanje o postojanju Boga.
Iako sam sebe danas opisuje kao agnostika koji ne pripada nijednoj tradicionalnoj religiji, O’Connor je otvoreno priznao da kršćanska teologija posjeduje nevjerojatno snažne i racionalne argumente koje suvremeni ateisti prebrzo odbacuju.
Prema njegovim riječima, najmoćniji dokaz za postojanje Boga krije se u takozvanom kozmološkom argumentu „prvog uzroka”, ali ne na način na koji ga većina ljudi uobičajeno zamišlja.
O’Connor objašnjava da ljudi često griješe jer o prvom uzroku razmišljaju isključivo horizontalno, odnosno kroz vrijeme. U tom povijesnom smislu, niz uzroka i posljedica nalikuje na domino-pločice koje padaju jedna za drugom.
Kada prva pločica sruši sljedeću, ona više ne mora postojati da bi se gibanje nastavilo. Na sličan način deisti zamišljaju Boga kao urara koji je navio mehanizam Svemira na početku vremena, a zatim se povukao i ostavio ga da radi sam od sebe.
Međutim, bivši ateist naglašava da postoji daleko snažnija, hijerarhijska verzija ovog argumenta koja u potpunosti eliminira deizam. Da bi to pojednostavio, O’Connor koristi zoran primjer čaše vode koju drži u ruci. Voda se nalazi na tom mjestu jer je drži čaša, čašu drži ruka, ruku drži tijelo, tijelo drži stolica, stolicu drže pod i temelji zgrade, a zgradu na okupu drže prirodne sile i gravitacija.
Lanac posuđene moći
Ova vrsta uzročnosti ne događa se u prošlosti, već se odvija upravo sada, u ovom trenutku. Svaki element u tom lancu nema vlastitu, izvornu moć, nego je doslovno posuđuje od onog dubljeg i temeljnijeg ispod sebe. Ako biste u ovom djeliću sekunde uklonili ruku ili pod, cijeli bi se sustav istovremeno urušio. Zbog toga ovaj lanac posuđene moći ne može ići unatrag u beskonačnost, jer tada u sadašnjosti ne bi postojala nikakva sila koja sve drži na okupu.
O’Connor se ovdje izravno oslanja na učenje svetog Tome Akvinskog i njegovih pet slavnih dokaza za postojanje Boga iz djela Summa theologiae. Sveti Toma je, prateći Aristotelovu filozofiju, zaključio da na samom dnu tog hijerarhijskog lanca mora postojati „nepokrenuti pokretač” ili Čisti Čin – nematerijalno, vječno i nespoznatljivo Biće koje posjeduje izvornu moć i koje ne ovisi o ničemu drugome.
Ovaj argument dokazuje da Bog nije samo netko tko je stvorio Svemir prije nekoliko milijardi godina, već je On Onaj koji ga aktivno uzdržava u postojanju upravo u ovom trenutku. O’Connor zaključuje da deistički model udaljenog Boga nema nikakvog filozofskog smisla.
Svemir ne može funkcionirati sam od sebe; stoga moramo birati između potpune nevjere ili prihvaćanja Boga koji je prisutan sada i ovdje, držeći cijelu stvarnost na dlanu.
