Torinsko platno desetljećima intrigira znanstvenike, povjesničare i vjernike, a nova teorija imunologa dr. Kellyja Kearsea mogla bi ponuditi objašnjenje jednog od najvećih izazova povezanih s ovim tajanstvenim platnom.
Platno dugo gotovo 4,3 metra nosi blijedu sliku raspetog muškarca s tragovima krvi. Dok jedni vjeruju da je riječ o platnu u koje je bilo umotano tijelo Isusa Krista nakon raspeća, drugi tvrde da je nastalo u srednjem vijeku.
No zagovornici autentičnosti oduvijek su se suočavali s problemom: Evanđelje po Ivanu (20. poglavlje) opisuje kako je Petar, ušavši u prazan grob, pronašao platna posložena, a rubac koji je pokrivao Kristovu glavu savijen odvojeno – no nigdje se ne spominje da je na platnu vidio otisak lica ili tijela.
Kearseova teorija nudi mogući odgovor. U znanstvenom radu objavljenom 12. kolovoza, istražio je mogućnost takozvane “latentne kolorizacije” – procesa u kojem bi platno moglo biti kemijski promijenjeno, a da se slika ne pojavi odmah, već tek naknadno, uslijed starenja ili topline.
Naknadna pojava slike
Kearse se pritom pozvao na eksperimente s vrlo kratkim ultraljubičastim laserskim impulsima na lanenom platnu. Kada je korištena jača energija, dovoljna da odmah stvori vidljiv trag, mrlje krvi na platnu bile su oštećene ili čak uništene.
No kod slabijih impulsa, platno se moglo promijeniti bez oštećenja krvi, a sama slika pojavila bi se tek naknadno, nakon zagrijavanja ili prirodnog starenja materijala.
Ako je riječ o Kristovu pokrovu, to bi značilo da je krv dotaknula platno prije nego što se slika uopće pojavila – što bi objasnilo zašto su Petar i Ivan mogli ući u prazan grob, vidjeti platna točno onako kako ih opisuje Sveto pismo, a da pritom nisu posvjedočili tajanstvenu sliku koju danas povezujemo s Torinskim platnom.
Odgovor na pitanje zašto Biblija ne spominje sliku na platnu nije u tome da platno nije moglo biti ondje – nego jednostavno u tome da slika tada još nije postojala.
