Dok se mnogi mladi parovi danas dvoume oko rađanja drugog djeteta, Mira i Zoran Mirosavić iz okolice Osečine u Srbiji prošli su kroz sasvim drugačiji životni put. Podigli su devetoro djece — četiri sina i pet kćeri. Danas, godine teškog rada i odricanja zamijenila je radost jer se njihova obitelj proširila za čak 13 unučadi.
„Nisam nikada zamišljala da ću imati devetoro djece. Ali eto, mislim da je to Božji dar“, govori majka Mira. Odgajati ovoliku obitelj tražilo je ogromne napore. Bilo je razdoblja kada je čak petoro djece istovremeno išlo u školu.
Trebalo je osigurati odjeću, obuću i knjige za sve, a po petoro djece znalo je spavati u jednoj sobi. Roditelji su radili bez predaha, od ranojutarnjih poslova u staji i polju, pa sve do kasnih večernjih sati.
U posao su se rano uključivala i starija djeca. Najstariji sin Marko prisjeća se kako je još kao dječak kuhao ručak, čuvao mlađu braću i sestre te brinuo o stoci. Ipak, odrastanje u velikoj obitelji pamti s ljubavlju, ističući da su mu braća i sestre bili najbolji prijatelji.
Mira i Zoran priznaju da od silnog truda i borbe za egzistenciju često nisu imali dovoljno vremena posvetiti se svakom djetetu pojedinačno. No, danas s ljubavlju to nadoknađuju s unucima.
Kada se svi okupe za blagdane ili obiteljska slavlja, u kući se nađe više od 30 članova pa se ponekad mora podizati i šator jer za sve nema dovoljno mjesta.
Priča obitelji Mirosavić podsjeća nas na to da djeca nisu teret, već neprocjenjiv Božji dar. Iako je put obilježen žrtvom i poštenim radom često težak, on donosi plodove koji ispunjavaju srce – obitelj okupljenu u ljubavi, zajedništvu i zahvalnosti na svakom darovanom životu.
