Pokajanje nikada neće biti nešto loše. Pokajanje nikada nije gubitak vremena. Jeste li se uistinu pokajali?
Zato se obratite i vratite Bogu da vam se vaši grijesi izbrišu! Tada će vam od Gospodina doći duhovni počinak jer će vam Gospodin poslati Isusa, kojega je već odabrao da bude Mesija“. (Djela 3, 19-20)
Čini se da se u javnosti sve više govori o temi pokajanja. Kada pastor, političar ili netko iz javnosti ne uspije živjeti u skladu s onime što govore, posljedice za tu su brze i jasne. Jesmo li ”spori” na milosti? Kada onaj koji sagriješi zaslužuje drugu priliku? Često puta vidimo glumce koji uz krokodilske suze izjavljuju kako im je žao. No je li im zaista žao? Kako možemo znati je li se netko zaista pokajao zbog svojih sebičnih, sramnih ili čak protuzakonitih djela? Kako mogu znati jesam li se ja uistinu pokajao? Nakon svega, što zapravo pokajanje jest?
Riječ koja se vrlo često koristi u Novome zavjetu kako bi se objasnila istinska promjena u razmišljanju i djelovanju je grčka riječ ”metanoia”. U svojoj srži pokajanje označava ispovijedanje grijeha nakon čega slijedi tuga u srcu koja dovodi do promjene u ponašanju.
Sve promjene započinju u umu. Egocentrični, auto-destruktivni izbori se događaju kada je onaj koji čini loše uvjeren u to da on jednostavno mora činiti i da nema izbora nego da čini ono što mu njegov prekršaj nalaže. Pokajanje je promjena u umu u vezi ovakvih stvari. Pokajanje uočava i uništava pogrešan obrazac razmišljanja i mentalnu gimnastiku koju je osoba trebala obaviti kako bi došla u takvo stanje uma.
VIDI OVO: Psalam 51: Najsnažniji biblijski zapis protiv zlih sila grijeha
U Djelima 26, 20 čitamo: „Pokajte se i okrenite se Bogu. Pokažite da su vam se životi zaista promijenili“. -14, a u Mateju 3, 8 rečeno nam je neka „ubiremo plodove u skladu s našim pokajanjem“.
Pokajanje je vidljivo. Možemo reći je li se netko promijenio iz jednostavnog promatranja. Jedino što trebamo jest znati o kakvim se to plodovima i djelima radi. Stvari postaju znatno jednostavnije kada se ne morate baviti time je li neka poznata ličnost koja je poznata po tome da griješi nešto promijenila; jednostavno savladajte sve pokazatelje koje vam daje Pismo i moći ćete prepoznati promijenjene muškarce ili žene i sa udaljenosti od jednog kilometra.
Korint je u prvom stoljeću bio poznat po tome što se u njemu bavilo okultnim seksualnim stvarima i što je u cijelosti bio prožet uzdizanjem samoga sebe. Zvuči li vam ovo poznato? Kršćanski poziv na život u čistoći bio je sušta suprotnost od onoga kako je većina ljudi živjela. Nakon stroge poslanice u kojoj je pozivao na pokajanje, Pavao piše i Drugu, a u 2. Korinćanima 7, 10-11 Pavao piše najpreciznije definirano učenje koje je vezano uz pet dokaza koji pokazuju istinsko pokajanje i koji su ovdje najizraženiji.
1. Tugovanje nad grijehom.
Pavao u 2. Korinćanima 7, 9 kaže „jer ste osjetili božansku tugu“ i onda opet u 10. stihu dodaje, „božanska tuga stvara pokajanje koje dovodi do spasenja“. Riječ tuga na grčkom jeziku znači ”lupeo”. Radi se o osjećaju visokog stresa koji su učenici osjetili nakon što je Isus najavio svoje raspeće u Mateju 17, 23.
Tugovanje pokajanja treba započeti s time koliko djela je povrijedilo Gospodina. Kada odabirem raditi pogrešno, tada govorim da Bog nije dovoljan i da trebam činiti to što činim. „Bože, nisi zadovoljio moje standarde i ovoga puta ću po svome“.
Pokajanje je događaj koji se odvija u srcu nakon što u srcu počnemo biti svjesni svojih djela. „Kako mogu pljunuti u lice milosti? Kako mogu odmaknuti Božju milostivu ruku? Bog je posegnuo kako bi me blagoslovio, a ja sam odbio Njegovu milostivu ljubav“.
Pokajanje se nastavlja sa detektiranjem laži koja je dodana grešnom izboru i uništavanjem iste. To je tugovanje zbog laži i izbora koji ste donijeli zbog nje. Pokajanje se pokazuje u mom ranjenom duhu. Kako sam se mogao tako ponijeti prema Bogu? Kako sam se ovako loše mogao ponijeti prema Bogu koji mi je toliko toga dao? Istinsko pokajanje prepoznajte da je grijeh usmjeren protiv Boga.
2. Gađenje nad grijehom.
Tugovanje zbog grijeha vrlo brzo dovodi do osjećaja gađenja zbog počinjenog grijeha.
Pavao u 2. Korinćanima 7, 11 kaže: „Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni“.
Riječ ”vidjeti” ukazuje na gledanje, dok riječ ”ozbiljnost” ukazuje na marljivost. Kada sam zaista u kajanju, zaista želim taj grijeh ostaviti iza sebe. Pokajanje stvara novu potrebu poboljšavanja odnosa s Bogom i snažne negativne osjećaje u vezi bilo čega što bi taj odnos moglo ugroziti. Ono što mi je prije bilo privlačno sada mi se gadi. Ne želim to, čvrsto sam protiv toga i čvrsto odlučujem da će to od sada uvijek biti odbojno u mojim očima.
Što se vama gadi u vezi određenog grijeha? Te široke kategorije ponosa, užitka i prioriteta su dobro mjesto za započeti. Je li vam ”puna kapa” toga kada svaki puta u razgovoru trebate govoriti o svojim postignućima? Izostajete li namjerno tuđa imena? Uspoređujete li kasnije potajno sebe s drugima govoreći da su vaši načini bolji od načina drugih? Postoje li stvari na tom popisu koji oštećuju vaš životu Gospodu? Osjećate li tugu zbog njih? Percipirate li svoj odnos sa supružnikom ili s Bogom kao odnos niže važnosti nego što to Božja Riječ zahtijeva?! Hoćete li dopustiti da vas Duh Sveti dovede do stanja odbojnosti prema svim ovim stvarima?
3. Obnova učinjene štete prema drugima.
Kada se pokajanje počne događati u vašem srcu vrlo brzo ćete dobiti hitnu potrebu da priđete ljudima koje su vaši grijesi povrijedili i da ”popravite” štetu. Ne samo da želite biti dobro s Bogom, već se želite i izmiriti s onim ljudima koje je vaš grijeh povrijedio. Obnova učinjene štete je plod pokajanja.
Pokajanje ništa ne zahtijeva. Ipak, ono za sobom povlači izmirenje. Pokajanje priznaje ono što je dovelo do odvajanja. Ono se više ne bavi s onime što su učinili drugi već priznaje „nisam bio onakav kakav sam trebao biti, pokušati ću popraviti što mogu popraviti, ostalo ću predati Bogu“. Obnova štete je pokajanje u akciji – činjenje onoga što se treba učiniti i ono što se može učiniti.
VIDI OVO: Molitva pokajanja
Velik broj ljudi se želi pomiriti s Bogom, ali se ne žele izmiriti i s ljudima. Pazite se ljudi koji kažu kako je sve u redu između njih i Boga, a koji ne čine ništa kako bi se izmirili s ljudima koje je oštetio njihov grijeh. Ako je vaše srce zaista raskajano i ako vidite grijeh onakvim kakav on jest, ne samo da ćete vidjeti kako taj grijeh utječe na Boga već i na ljude oko vas.
Pokajanje uključuje vaš um, emocije i volju. Nema više racionaliziranja, nema više isprika, nema više okrivljavanja drugih. Ako zaista iskusite pokajanje, početi ćete tugovati nad svojim grijehom, osjećati ćete gađenje i doći će do pokušaja popravljanja učinjene štete.
4. Oživljavanje odnosa s Bogom.
Kao što rijeka teče niz planinu, poput vodopada sa hladnog izvora, Božja milost će početi ispirati vaš život. Pokajanje će dovesti do očiglednog obnavljanja odnosa između vas i Gospodina. Vaše srce će početi biti vrlo osjetljivo na grijeh i početi ćete osjećati povećani kapacitet za radovanje u vezi Božjih blagoslova. Osjećati ćete glad za Božjom Riječi, a vaša žudnja za tjelesnim stvarima će biti sve manja i manja.
Na početku su Korinćani bili uključeni u svakojake seksualne grijehe i nije ih bilo briga za ono što im Bog govori. No istinsko pokajanje je u njima dovelo do pojačanog ”straha od Boga”. (2. Korinćanima 7, 1)
Strah je ponašanje srca koje traži ispravan odnos s objektom straha. Ako se bojim vatre, neću joj baš olako prilaziti. Ako se bojim vode, neću skakati u vodu. Ako se bojim Boga biti ću vrlo pažljiv kako bih mogao u najkraćem mogućem vremenskom roku činiti ono što On kaže da činim! Strah od Boga je dobra stvar. Svako oživljeno srce ima pojačan osjećaj za Božjom blizinom i svjesno je naše ovisnosti o Njemu. Biblijski izraz za to pojačano strahopoštovanje je strah; strah koji je Pavao vidio u raskajanim Korinćanima.
Ono što je Pavao isto tako vidio iz njihovih raskajanih srca je povećana strast za onime što je od Boga. Divio se i rekao: „Kakva čežnja“! Odjednom, za pokajanu osobu crkva više nije nešto što se treba obaviti. Proučavanje Biblije više nije breme. Vi uživate u svemu onome što Bog, Njegova Riječ i Njegovi ljudi imaju za vas.
5. Kretanje prema naprijed.
I evo posljednjeg pokazatelja istinskog pokajanja: kretanje prema naprijed i ne gledanje unatrag. Toliko mnoštvo ljudi na tužan način potrati svoj život u žaljenju za onime kako je ”moglo biti”. Vrlo je lako primijetiti ljude koji se nisu pokajali; oni žive u prošlosti. Zapeli su. Svaki dan njihova života je ponovno proživljavanje istih tragičnih okolnosti koji drže njihov fokus na onome što je već učinjeno.
Istinsko pokajanje eliminira to konstantno žaljenje ili kako to Pavao piše: „Božansko tugovanje dovodi do pokajanja…bez žaljenja“. (2. Korinćanima 7, 10). Kada je pokajanje istinsko, ljudsko srce proživljava čišćenje i zahvaljujući Božjoj milosti kreće dalje, bez samokažnjavanja koje se odlikuje time što je osoba ”zapela” u prošlosti i ne želi ići dalje naprijed. Znate da se pokajanje zaista dogodilo u vašem srcu kada vidite da idete prema naprijed i da ste iskusili slobodu u vezi onoga što se dogodilo u prošlosti. Zbog toga Pavao piše u 2. Korinćanima 7, 9: „Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali“.
VIDI OVO: 4 molitve za oprost grijeha – za sebe i za druge
Pokajanje nikada neće biti nešto loše. Pokajanje nikada nije gubitak vremena. To nikada nije nešto što je ”samo napisano” ili ”samo rečeno”. To nije gubitak već dobitak, na što Pavao i podsjeća Korinćane, jer su se zbog pokajanja izvukli iz samoosuđujuće prošlosti i krenuli su naprijed, u svježinu obnovljenoga odnosa s Bogom.
Danas je prvi dan ostatka moga života. Ako to možete reći kao da to zaista i mislite, to je plod pokajanja. Svjetovna tuga proizvodi smrt. Život svjetovnog pokajanja stvara odvojenost od Boga i pakao za cijelu vječnost. Ne možete se ”površinski” pokajati i praviti se da ste OK s Bogom. Vaše srce treba okusiti istinsko pokajanje. Znati ćete je li vaše pokajanje istinsko ako tugujete zbog počinjenog grijeha, ako vam se on gadi, ako želite obnoviti štetu učinjenu grijehom, ako je vaš odnos s Bogom obnovljen i ako se u životu krećete prema naprijed, slobodni od žaljenja.
U 2. Timoteju 2, 25 Pavao govori Timoteju da će učinkoviti Božji sluga svoje „protivnike ukoravati u ljubavi“. Dalje Pavao piše: „ne bi li ih podario obraćenjem da spoznaju istinu“. Stoga, odazovite se na ovo nježno urgiranje: samo Bog može probiti vašu obranu pokajanjem. Ako se to događa u ovome trenutku, nemojte se okrenuti od toga. Ponizite se pred nebeskim Ocem, imenujte i priznajte svoje grijehe i nakon toga zatražite oproštenje u Isusovo ime. Nemojte biti u žurbi nego pričekajte neka Bog pokaže na ono što treba biti promijenjeno, Vaša duša i vaš odnos s Njim će se početi ispunjavati svježinom koja nastaje samo nakon pokajanja.
Autor: James MacDonald; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithwire.com
