Sveto pismo zasigurno osuđuje ponos, nepravdu i zanemarivanje siromašnih. Proroci to jasno daju do znanja. Ali Sveto pismo također jasno predstavlja Sodomu kao grad koji je odbacio Božji plan za ljudsku seksualnost i prihvatio teški seksualni nemoral.
Dvije tisuće godina Crkva razumije tu lekciju. Riječ “sodomija” dolazi iz grada Sodome i priče u Knjizi Postanka. U priči dva anđela posjećuju Lota, koji je u Sodomi, a kada muškarci okruže Lotovu kuću i zahtijevaju da im preda muške posjetitelje, jasno je da su ih htjeli seksualno zlostavljati. Zbog toga Bog uništava Sodomu i susjedni grad Gomoru vatrom i sumporom.
Zašto onda danas postoji toliko oklijevanja da se to kaže?
Zašto toliko mnogo ljudi u Crkvi, čak i na najvišim položajima, odbija imenovati ovaj grijeh, umjesto toga ga zaokružujući riječima poput “gostoljubivost”? I zašto Crkva danas posebno izbjegava otvoreno govoriti o homoseksualnim činovima?
Crkva nikada nije učila da se Božji moralni zakon mijenja s kulturom. Dosljedno je proglašavala da je brak sveta zajednica jednog muškarca i jedne žene i da je svaki oblik seksualne aktivnosti izvan tog saveza suprotan Božjem planu. Ta učenja nisu naša da ih prepisujemo. Ona pripadaju Kristu. Pa ipak, danas vidimo sve veću zbunjenost unutar same Crkve. Vidimo glasove u Crkvi koji se sve više povezuju s LGBTQ zagovaranjem. Čujemo glasove koji kao da govore s nesigurnošću tamo gdje je Crkva uvijek govorila jasno.
Ove se brige ne mogu jednostavno ignorirati. Pastiri imaju svetu dužnost poučavati s jasnoćom. Vjernici imaju pravo čuti Evanđelje u njegovoj punini – ne Evanđelje preoblikovano preferencijama kulture, već Evanđelje koje je Krist prenio kroz svoju Crkvu.
Ovdje se ne radi o upućivanju na jednu određenu skupinu grešnika. Svatko od nas mora stati pred Križ i priznati vlastite grijehe: ponos, pohlepu, požudu, preljub, pornografiju, kontracepciju, blud, homoseksualne činove. Svaki teški grijeh odvaja nas od Boga ako ga svjesno i namjerno prihvatimo bez pokajanja. Crkva ne imenuje ove grijehe jer mrzi grešnike. Ona ih imenuje jer voli duše. Kad bi liječnik odbio imenovati smrtonosnu bolest iz straha da ne uvrijedi pacijenta, to bismo nazvali nemarom, a ne suosjećanjem.
Crkva je pozvana na nešto daleko veće: pozvana je govoriti istinu s ljubavlju
Čak i kada je tu istinu teško čuti. Ono što ovaj trenutak čini posebno alarmantnim jest to što velik dio zbrke više ne dolazi samo iz kulture – sada dolazi iz same Crkve. Umjesto da čujemo jasnu proglašenost vječnog učenja Crkve o braku i spolnom moralu, susrećemo se s porukama i djelima koja kao da sugeriraju nešto sasvim drugačije.
Na primjer, sada imamo dokument koji dopušta određene blagoslove za parove u neregularnim situacijama, uključujući istospolne „parove“. Bilo je misa i službi povezanih s osobama koje se „LGBTQ identificiraju“ koje stvaraju zbunjenost umjesto jasnoće. Istaknuti glasovi unutar Crkve potiču nove pastoralne pristupe koji zamagljuju razliku između prihvaćanja svake osobe i potvrđivanja ponašanja koje je Crkva dosljedno naučavala kao suprotno Božjem planu.
Ovi događaji naveli su mnoge katolike da postave bolno pitanje: je li Crkva promijenila svoj nauk? Odgovor mora biti ne. Crkva nema ovlasti mijenjati ono što je Bog objavio. Božanska istina ne mijenja se s javnim mnijenjem. „Krist je isti jučer, danas i zauvijek.“ (Heb 13,8) Ono što je Crkva oduvijek naučavala o braku i spolnom moralu ostaje istinito i danas jer ne dolazi iz promjene ljudskog mišljenja, već iz nepromjenjive Božje mudrosti.
Zato je jasnoća toliko važna. Kad su duše u pitanju, dvosmislenost nije čin milosrđa. Ljudi zaslužuju čuti istinu u njezinoj punini jer nas samo istina oslobađa. Svatko od nas pozvan je na obraćenje. Svatko od nas pozvan je na svetost. I svakome od nas treba i Kristovo milosrđe i hrabrost da se okrene od svega što nas odvaja od Njega.
U vrijeme kada naša kultura očajnički treba nepogrešivo proglašenje Božjeg plana za brak, obitelj i spolni moral, vjernici vide samo nesigurnost tamo gdje čeznu za uvjerenjem i dvosmislenošću, tamo gdje čeznu za istinom, piše LifeSiteNews.
