Savjeti čuvenog psihijatra liječe dušu! Lekcije koje je Viktor Frankl naučio na težak način zvuče jednostavno i u tome je njihova ljepota.
Tisuće knjiga samopomoći se objavi svake godine, obećavajući ključ za sreću i otkrivanje smisla života, ali memoari Viktora Frankla iz 1946. baveći se surovom tragedijom drugog svjetskog rata, nude jedinstven i jednostavan odgovor. Frankl kaže da pronalaženje sreće počinje odustajanjem od potrage za srećom.
Austrijski psihijatar Viktor Frankl napisao je psihološke memoare pod nazivom “Zašto se niste ubili”. Kroz osobna i iskustva drugih logoraša Auschwitza predstavio je svoju teoriju logoterapije po kojoj je smisao, a ne uspjeh ili sreća, sila koja pokreće ljudski život. On piše:
“Život ne čine okolnosti nepodnošljivim, već nedostatak smisla i svrhe”.
Ljudski duh se može podići iznad okolnosti
Frankl čvrsto vjeruje da se ljudski duh može podići iznad okolnosti koje je nemoguće i zamisliti.
“Kada više ne možemo promijeniti situaciju, izazvani smo promijeniti sebe”.
Logoterapija se manje bavi prošlošću i ispitivanju svijesti, ona je okrenuta budućnosti i smislu vlastitog života prema kome se treba usmjeravati. Na pitanje, što je smisao života, on odgovara:
“Životni smisao se razlikuje od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat. Zato i nije tako važan opći smisao života, koliko specifičan smisao života u datom trenutku. Postaviti tako općenito pitanje bilo bi kao da pitamo šahovskog majstora koji je šahovski potez najbolji na svijetu. Jednostavno, nema najboljeg, ili čak dobrog, poteza koji ne bi ovisio o situaciji u igri i od osobina protivnika.”
Lekcije koje je Viktor Frankl naučio na težak način zvuče jednostavno i u tome je njihova ljepota.
Ne možemo birati svoje okolnosti, ali možemo birati svoj stav.
Frankl kaže da, kada je sve drugo oduzeto, čovjek i dalje ima svoju posljednju slobodu, a to je sloboda da ‘bira svoj stav u bilo kakvom sklopu okolnosti’. Mi donosimo odluku da nastavimo dalje, nastaviti se buditi i živjeti svoj život svaki dan, zato što vjerujemo kako postoji neka viša svrha – da naša patnja nije uzaludna.
“Na neki način, patnja prestaje biti patnja u trenutku kada dobije smisao, kao što je smisao žrtvovanja”.
Ljubav je čuvar smisla
Smisao može doći iz različitih izvora, ali ni jedan nije snažniji od ljubavi. Frankl piše da je u rovovima Auschwitza doživio istinu starog klišea da ‘sve što ti je potrebno je ljubav’. Misli o voljenima, Frankl piše, većinom čovjeku osjećaj blagostanja makar na trenutak, čak i kada mu ništa više nije ostalo.
“Po prvi put u životu sam osjetio istinitost onoga što su toliki mislioci izrekli kao posljednju mudrost svog života i što su toliki pjesnici opjevali: da je ljubav posljednje i najviše do čega se ljudska egzistencija može vinuti”.
Život zahtjeva smisao za humor
Frankl vjeruje da birajući smijeh i smisao za humor, više nego bilo što drugo nam može pomoći da se ‘izdignemo iznad svake situacije’. On objašnjava kako su zatvorenici pronalazili male trenutke slobodnog vremena tijekom kojih bi pričali viceve i smijali se.
“Pokušaj humora i promatranja svega u humorističkom svjetlu stvara vještinu koja se zove umjetnost življenja”.
Uspjeh i sreća nisu kraj i nemaju kraj
Frankl je žalio činjenicu da suvremeno društvo sebe opisuje kroz postignuća, što umanjuje vrijednost onih koji nisu nužno toliko uspješni i sretni kao drugi. Njegov savjet za sretan (i uspješan) život, jeste da se ne juri za uspjehom, već umjesto toga treba posvetiti sebe nečemu većem od nas samih, i pustiti uspjeh da nas prati kao neizbježan nusprodukt tog zalaganja.
“Ne ciljajte ka uspjehu. Što više ciljate i od njega pravite metu, više ćete ga mašiti. Jer uspjeh, kao i sreća, se ne mogu pronaći, oni moraju nastati, a oni nastaju samo kao posljedica osobne posvećenosti razlogu većem od samog čovjeka ili kao nusprodukt nečije potpune predaje drugoj osobi. Sreća mora dogoditi, a isto vrijedi i za uspjeh, morate dopustite da vam se dese tako što nećete misliti o njima.”
Viktor Frankl kao da nadopunjuje Isusovu izjavu o uspjehu koju možemo naći u Evanđelju po Mateju: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“ (Matej 16,24-25)
