Starac Pajsije Svetogorac jedan od najznačajnih i najuvaženijih svetogorskih staraca 20. stoljeća, a ovo su njegova pravila za odgoj djece.
“Ne bojte se za djecu koja su od malena odgojena u poštovanju. I da malčice izmaknu s puta, zbog svog uzrasta, zbog iskušenja, vratit će se na pravi put. Ona su kao drvenarija koju smo premazali uljem, pa se na nju ne hvata trulež. ”
“Svoju djecu od najmanjih nogu treba naučiti da se kale, rade, budu muževna. I dječake i djevojčice. I djevojčice trebaju biti plemenite i hrabre. Treba raditi kućne poslove od malena, jer većina roditelja razmazi svoju djecu , pa kasnije u životu bivaju nesretna. ”
“Dobar učitelj je velika stvar, naročito u naše vrijeme! Djeca su prazne kasete: snimit će se na njih ili bezvrijedne pjesme (šund), ili bizantska glazba. Posao učitelja je sveti posao”.
“Mlado drvo vezuje se labavo likom, a ne žicom, jer se žicom povređuje kora mladog drveta, pa ono vene i suši se. Mlado biće treba sapinjati s blagonaklonošću. Mladića prepunog živosti i egoizma ne treba smiravati odjednom, jer pušta mlade izdanke, baš kao i mlado drvo s mnogo sokova.”
“Djeca još u kolijevci” snimaju “roditelje.” Kopiraju “sve što čine odrasli i bilježe na svojoj praznoj kaseti. Zato roditelji moraju boriti da odsjeku svoje strasti.”
“Danas ne gledaju da djecu ispune nečim, nego ih ostavljaju praznima. U obitelji, danas, jedan roditelj gleda na jednu stranu, a drugi na drugu, i kako će dijete naći ljubav pod takvim okolnostima. Treba se prvo pobrinuti da se djeca ispune nekim dobrim sadržajem, a obrazovanje dolazi poslije toga. ”
“Danas se u civilizaciji dogodio jedan veliki skok, roditelji ne razumiju djecu, a djeca pak roditelje. Trebao bi se svatko postaviti na mjesto onog drugog i tako bi se razumjeli. Nisu kriva djeca. Bombardiraju ih sa svih strana različitih teorijama: ovo je pravo a ono nije itd. Tako djeca, na kraju, ne znaju što da misle. Treba vezati djecu, ali pažljivo i nježno. Evo, ja sam moju rajčicu vezao konopcem, da sam ga vezao žicom što bi bilo? Zar ga ne bi povrijedio?”
“Smatram da će dijete koje je pošlo stranputicom surovi postupci učiniti još gorim. Govorite s njim o dobru i na dobar način i ne dopustite da primijeti koliko vas žalosti što ide takvim putem. Neka se pokažu djela i samo djela, jer ni radost ni patnja neće ostati nezamijećene. Vi ispunite svoju obvezu i posavjetujte ga, a zatim svoje dijete povjerite Bogu.”
“Koliko god možete, potrudite se da dijete ne odgurnete od sebe, kao što sam vam već rekao, jer bi on mogao raskidati veze i pobjeći iz obitelji. Zatim se može dogoditi da on zbog egoizma neće htjeti vam se približiti i vi ćete ga sasvim izgubiti. ”
“Roditelji ponekad iz prevelike ljubavi čine zlo djeci. Guše ih pretjeranom pažnjom. To je bolesna stvar. Vidiš, i ljubav hoće neku kočnicu, neku mjeru.”
“Starče, treba li tući djecu kad su nemirna?
– Da ih tučete? Malo ili puno? (smijeh). Gledajte, i strah je neka kočnica i kad dijete ne razumije izbavlja ga od mnogo čega. Recimo, dijete se penje na stolicu ne znajući što će biti ako padne. Ako dobije malo batina od majke, drugi put će razmisliti. Međutim, kad djeca počnu shvaćati treba im s blagošću i strpljenjem objašnjavati ono što mogu shvatiti.”
“Neki roditelji strašno prekoravaju svoju djecu i to pred drugima! Kao da imaju nekakvu mazgu, pa je zauzdanu vode da ide pravo naprijed. Drže povodac u ruci i kažu: “Samo ti koračaj slobodno!” Ne treba previše navijati sat … Danas i mladi i stari na ovome svijetu žive kao u ludnici. Zato je neophodno mnogo trpeljivosti i mnogo molitve. Mnogo djece danas dobivaju moždani udar. Sat je malčice pokvaren, a i roditelji ga navijaju malo previše, pa opruga puca. Potrebno je rasuđivanje. Jednom djetetu treba više “navijanja”, a drugom manje.”
“Svijet je postao ludnica. Mala djeca odlaze na spavanje u ponoć, iako bi trebalo leći sa zalaskom sunca. Zatvorena su u velikim zgradama u betonu i uklapaju se u dnevni raspored odraslih. Što da rade ta djeca, što da rade njihovi roditelji? Djeca dolaze i kažu mi: “roditelji nas ne razumiju”. Dolaze roditelji i kažu mi: “Djeca nas ne razumiju”. Stvorio se jaz između djece i roditelja. Kako bi se to pobijedilo, potrebno je da roditelji sagledaju stvari iz kuta djece i djeca iz kuta roditelja. I ako sada djeca ne poštuju roditelje i njihova djeca kasnije neće njih poštovati. Jer ako oni danas ne slušaju i ne poštuju svoje roditelje, i njih će kasnije mučiti njihova vlastita djeca, jer će djelovati duhovni zakoni”.
“Roditelji koji ne razumiju značaj discipline ostavljaju djeci na volju, i na kraju od njih stvaraju propalice. Ti kažeš jednu riječ, a oni tebi pet bezobraznih! Takvi mogu postati kriminalci. Današnja mladež je sasvim raspuštena. Sloboda!”
“Ne dirajte djecu!” A djeca kažu: “Gdje još postoji ovakav način?” Nastoje se stoga buniti, da ne slušaju roditelje, učitelje, da ne slušaju ništa, da ne čuju nikoga. Ovo im olakšava njihov cilj. Ako od djece ne stvaraju buntovnike, kako će ta djeca kasnije uništiti sve sustave vrijednosti?”
“Sad kad su vaša djeca još mala, dužni ste im pomoći shvatiti shvatiti što je dobro. To i jest najdublji smisao života.”
