Martin Luther je identificirao riječ koju je imao na umu, jedinu riječ od koje naš neprijatelj pada! “Jedna mala riječ” će oboriti Sotonu!
Princ tame je ljut,
Ne drhtimo pred njim;
Njegov bijes možemo izdržati,
Naime, njegova sudbina je sigurna.
Jedna mala riječ će ga oboriti.
Nekako mi je trebalo dvadesetak godina da shvatim da nisam imao pojma što Martin Luther govori u ovom retku u himni „Moćna tvrđava je naš Bog“.
Identitet ove riječi trebao bi nam nešto značiti. Većina protestantskih crkava i dalje redovito pjeva ovu „borbenu himnu reformacije“. Ništa nam ne znači da će jedna riječ oboriti bijesnog kneza tame ako nemamo pojma što je ta riječ. Pa, koju je to riječ Luther mogao imati na umu?
„Isus“?
Kad sam bio dijete, jedina duhovna borba koju sam poznavao bila je jednostavno izgovaranje riječi „Isus“. Negdje sam pokupio ideju da se demoni raspršuju kada spomenete Isusovo ime. Možda je Lutherova mala riječ bila „Isus“?
Iako je popularna i privlačna ideja spomenuti „Isusa“ za zaštitu od Sotone, Biblija ne preporučuje takav pristup. Ni sami se demoni ne boje izgovarati Isusovo ime – čak su izravno govorili Isusu, znajući točno tko je on (Matej 8,29; Marko 5,7).
Uobičajena ideja da „Sotona bježi na sam spomen Isusovog imena“ možda dolazi iz pripovijedanja u evanđeljima i Djelima gdje su se demoni izbacivali „u Isusovo ime“ (Marko 9,38; Djela 16,18). To se ponavlja u poznatoj pjesmi: „Neprijatelj mora pobjeći kad čuje tvoje veliko ime.“
No znamo iz same Biblije da demoni nemaju nikakav strah samo na zvuk Isusovog imena. Neki „putujući egzorcisti“ usvojili su ovu verbalnu formulu jednostavno izgovarajući Isusovo ime da bi ih na kraju zli duh otjerao „gole i izranjene“ (Djela 19,13-16). Jasno da nije puki zvuk tih dvaju sloga taj koji zapovijeda Sotoni, već autoritet od Boga koji stoji iza njih (Marko 1,25-27).
Isusovo ime nije magična čarolija koja se koristi za uklanjanje zlih duhova.
Isus, Riječ Božja?
Možda je Luther mislio na Riječ, samoga Isusa (Ivan 1,1). Iako je svakako biblijski istinito da je Isus onaj koji će konačno uništiti đavla u ognjenom jezeru (Otkrivenje 20,10), vjerojatno nije ono na što Luther ovdje misli.
Luther vjerojatno nije mislio na Isusa, na uskrslog Kralja koji sada vlada nad svakim imenom na nebu i na zemlji, kao malu riječ (na Lutherovom njemačkom, wörtlein). Doista, „Riječ bijaše Bog“.
Naposljetku, naša nada pobjede protiv sotonskog plana osigurana je njegovim konačnim uništenjem, ali povrh toga, sada imamo nadu. Dok Sotona kao ričući lav obilazi zemlju (1. Petrova 5,8), nismo u milosti našeg nadnaravnog neprijatelja. Drugim riječima, sada, prije njegova uništenja „njegov bijes možemo izdržati“.
Ta mala riječ
Martin Luther je zapravo identificirao riječ koju je imao na umu, jedinu riječ od koje naš neprijatelj pada:
„Vraže, lažeš…“, dr. Luther pjeva tako ponosno i hrabro u svojoj himni: „Jedna mala riječ će ga oboriti.“
Luther kaže da je jedna obična proklamacija koja poražava Sotonu jednostavan sud „Lažljivče“.
Sotona je „lažljivac i otac laži“ (Ivan 8,44). Od samog početka Sotona je prometnuo Božju istinu u laž (Postanak 3,1). I od samog početka, Sotonina omiljena laž jest proglasiti „nečistim“ ono što je Bog očistio, proglasiti „krivima“ one čije je grijehe Bog pokrio.
Ne postoji ništa što Sotona želi više od toga da vam oduzme vašu vjeru u Isusa. Sotona najviše želi da zaboravite tko ste u Kristu. Biblija nas uvijek iznova upozorava da se ne igramo s ovom zvijeri koja riče i proždire. Njegov bijes ne možemo izdržati ako nam je strategija takva da ga samo zanemarimo.
Riječ vjere
Tekst koji je Luther najvjerojatnije imao na umu jest Otkrivenje 12,10, gdje Ivan piše da je „zbačen tužitelj braće naše [Sotona; 12,9] koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.“ Dakle, postoji optužba, laž – kojom Sotona „okrivljuje“ one koje je Bog otkupio. To je ista laž koju Sotona oduvijek govori Božjem narodu (Zaharija 3,1).
Odgovor na ovu staru laž nije ponavljanje Isusovog imena kao mantre. Niti je jednostavni podsjetnik da su Sotonini dani odbrojani. Odgovor, za Luthera i u Bibliji, jest vjerovati istini, Evanđelju. Odgovor je vjerovati Božjim obećanjima, da ste u Kristu opravdani (Rimljanima 5,1), čisti (1. Korinćanima 6,11), sveti i besprijekorni (Efežanima 1: 4), voljeni od Boga (Kološanima 3,12 ), grana spašena od vatre (Zaharija 3,2).
Jedna, mala riječ protiv Sotone – „Lažljivče!“ – jest prava riječ vjere. Kada uzmemo sve sotonske laži, njegove optužbe, njegove podsjetnike na naše grijehe i smjestimo ih u zapečaćenu datoteku pod nazivom „Laži“, to je zavjet naše vjere u Kristova obećanja nad Sotoninim optužbama. Ova riječ je „pobjeda što pobijedi“ ne samo svijet, već samoga Sotonu (1. Ivanova 5,4).
Ne drhtimo pred njim
Sotona je ljuti knez. Smrtonosan. Zmaj koji proždire, strašan zmaj (Otkrivenje 12,9).
Ali on je ništa nasuprot „pobjede što pobijedi svijet: vjere naše“ (1. Ivanova 5,4). Ne drhtimo pred njim jer se svaka njegova optužba – „okrivljavanje“, „osuđivanje“, „nepravda“ – pokazuje samo kao laž pred Kristom.
Dakle, sljedeći put kada pjevate Lutherovu himnu, pjevajte ove riječi s još više pouzdanja i radosti u Isusu. „Priznajem da zaslužujem smrt i pakao. Pa što onda? Poznajem Onoga koji je pretrpio i zadovoljio pravdu mjesto mene.
Njegovo ime je Isus Krist.“
Autor: Bryce Young; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
