Kad ljudi danas pogledaju kršćansku Crkvu, zbunjeni su postojanjem mnogobrojnih skupina i imena koja se međusobno nadmeću.
Ako se smatra da je Crkva doista samo jedna, kako je moguća ta podvojenost?
Neke su podjele zbog raznolikosti mišljenja
Neke se razlike tiču pojedinosti koje ne izgledaju važne, kao što je organizacija mjesne crkve ili oblik bogoslužja. Ipak se te razlike ne bi smjele zanemariti. Bilo bi teško povezati boslužje kvekera, gdje vlada tišina, sa službom radosnih i bučnih pentekostalaca! Razlike su često mnogo temeljitije, a tiču se samog vjerovanja. Velike razlike odvajaju protestantske, rimokatoličku i pravoslavnu crkvu.
Neke su razlike povijesna slučajnost
Kad je Martin Luther počeo propovijedati i poučavati na temelju Biblije, cilj mu nije bio otpočeti Reformaciju već obnoviti Rimokatoličku crkvu. Ali je bio istjeran iz Rimokatoličke crkve. Metodisti su nastali tako što Anglikanska crkva nije znala što će s onim velikim brojem obraćenika koji su se vratili Bogu po propovijedanju Johna Wesleya i drugih.
Mnoge su razlike doista nevažne
Kad se radi o vjerovanju u Isusa Krista mnogi kršćani svih tradicija otkrivaju, da imaju mnogo zajedničkog, premda se to različito izražava.
U proteklim se godinama nastojalo okupiti različite skupine kršćana kako bi nastala jedna Crkva. Cilj je ekumenskog pokreta da okupi razne skupine kršćana za dijalog i zajedničke akcije, a to je dovelo do njihovog združivanja.
Premda je cilj ujedinjenja dobar, neki smatraju da se njime samo prekrivaju razlike. Kažu da je neophodna zajednička osnova vjerovanja kako bi došlo do pravog ujedinjenja. Zato je čak prije pojave ekumenizma bilo onih koji su zbog istog uvjerenja o vrhunskom autoritetu Biblije smatrali da mogu surađivati, posebno što se tiče navještanja Radosne vijesti. Dok se privaćala različitost štovanja Boga i crkvene organizacije, mnogo se postiglo u evangelizaciji i misijskim pothvatima.
Ako vjerujemo da ćemo usprkos različitosti biti zajedno u nebu, razumno je početi surađivati već sada. To znači nastojati shvatiti one koji od nas drugačije štuju Boga. Poštivat ćemo ih kao kršćansku braću iz iste obitelji, premda su se organizirali na drugačiji način. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da s njima podijelimo što znamo, a da od njih također naučimo ono što je najbolje te im pomognemo. Istraživat ćemo načine suradnje, posebno kad navješćujemo Isusa onima koji još nikada nisu čuli Radosnu vijest.
Autor: Jon Balchin; Iz knjige ”Što kršćani vjeruju?” (Duhovna stvarnost, Zagreb)
