Jeste li nekada u snu čuli nepoznati glas koji doziva vaše ime? Ja sam to doživio nekoliko puta. Ako ste i vi iskusili isto, trebate znati nekoliko važnih stvari. Moguće je da si sve umišljamo, no zanimljivo je da o tome govori i Sveto pismo.
Biblija nam otkriva više takvih trenutaka – poziva koji dolaze u tišini, u noći, u snu – kad je buka svijeta konačno utihnula, a čovjekovo srce postaje sposobno čuti Božji šapat.
Sjetimo se proroka Samuela. Kao dječak, dok je služio u Hramu, u gluho doba noći začuo je glas koji ga je tri puta zvao. Isprva je mislio da ga zove čovjek – svećenik Eli – no uskoro je shvatio da to nije ljudski glas. Bio je to poziv samoga Boga. Gospodin je zazvao njegovo ime jer je imao plan za njegov život. Isti Bog i danas zove.
Kada u snu čuješ da te netko zove imenom, moguće je da ti Duh Sveti želi progovoriti. Ime u Bibliji nije samo etiketa; ono označava identitet, poziv, osobnu povezanost.
Bog ne zove općenito. On ne viče u gomilu. On proziva po imenu – kao što je pozvao Mojsija iz gorućeg grma, kao što je Isus zazvao Lazara da izađe iz groba, kao što je uskrsli Krist prozvao Mariju imenom i time joj otvorio oči vjere.
Ne zanemaruj taj trenutak
Zato, ako si čuo svoje ime u snu i osjetio mir, prisutnost, poziv – ne zanemaruj taj trenutak. Možda te Bog podsjeća da nisi slučajno na ovome svijetu. Možda ti želi reći da nisi zaboravljen u vlastitim brigama, da nisi izgubljen u gužvi života. On te poziva kao Otac koji traži dijete koje voli.
Ali pazi i na duhove tame. Ne svaki glas dolazi od Boga. Važno je svako nadnaravno iskustvo provjeri u svjetlu evanđelja. Pravi Božji poziv uvijek vodi k miru, k ljubavi, k obraćenju. Nikad k strahu, tjeskobi ili samouzdizanju. Ako sumnjaš u izvor glasa, moli, posti, traži savjet u Riječi Božjoj i kod mudrih ljudi vjere.
Ako te Bog u snu doziva imenom, odgovori: „Evo me, Gospodine!“ Otvori Mu srce. Možda te zove na veću vjeru. Možda te zove da se vratiš iz lutanja. Možda te zove da ti dade poslanje koje samo ti možeš izvršiti. Bog i danas govori, često tiho, ali uvijek jasno onome tko ima uši da čuje.
On te poznaje, ljubi i poziva. Nisi slučajan. Nisi zaboravljen. Nisi izgubljen. Nego ljubljeno dijete kojem Otac želi govoriti – i po danu, i po noći, i u snu.
“Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.” (1 Sam 3,10)
