Ako vjerujete Bogu, činit ćete ono što traži

Što želite? Za čim čeznete? Koje su vaše ambicije?

Doista želite znati? Pogledajte svoje ponašanje. Činite ono što želite.

To je razorno pametna psihologija motivacije. No, to je ono što Biblija uči:

Jakov: Vjera bez djela je mrtva. Nemojte mi reći da imate vjere ako način na koji živite ne podržava ono što kažete. (Jakovljeva 2,17-18)

Ivan: Ljubav bez djela je mrtva. Nemojte mi reći da volite ako način na koji živite ne podržava ono što kažete. (1. Ivanova 3,17-18)

Pavao: Milost bez svetosti je mrtva. Nemojte mi reći da uživate Božju milost ako način na koji živite ne podržava ono što kažete. (Rimljanima 6,12-14)

Isus: Učenik bez poslušnosti je mrtav. Nemojte mi reći da sam vaš Gospodin ako način na koji živite ne podržava ono što kažete. (Matej 7,21)

Možemo reći ono što zvuči pravovjerno, ali činimo ono što uistinu vjerujemo. Možemo reći ono što zvuči puno ljubavi, ali činimo ono što volimo. Možemo reći ono što zvuči kao evanđelje, ali činimo ono što jest naše evanđelje. Možemo reći ono što zvuči kao da smo učenici, ali činimo ono što naš Učitelj traži.

Isto vrijedi i kada je riječ o našoj želji: možemo reći ono što želimo, ali činimo ono što želimo.

Naša neprikladna ponašanja – ona su naše najveće izdajice. Uporno propuštaju ono što se događa iza zatvorenih vrata naših srca i potkopavaju sve naše napore da jezicima pokušavamo upravljati javnom percepcijom.

Je li tako jednostavno?

Trebamo ovaj biblijski izravni govor. Često nam je potreban bez puno nijansi ili kvalifikacija. Zato što živimo u dobu paraliziranja složenosti.

Život je složen. Mi smo složeni. Kako Biblija često govori u crno-bijelim pojmovima, brzo želimo sve kvalificirati. Želimo objasniti efekt porijekla naše obitelji, ogromni utjecaj naših bolnih iskustava, dodatnu poteškoću naših određenih poremećaja i što naš osobni profil otkriva o našim motivacijama. Imamo razloga zašto naš hod ne odgovara našem govoru.

Jakov, Ivan i Pavao su to sasvim razumjeli. Zapravo, da mogu danas bi malo osvijetlili složenost i teškoće života i učeništva onim iz prvog stoljeća: teško rano djetinjstvo, česte smrti kojima su svjedočili kroz odrastanje, brutalnost svake vladajuće moći, naporna i opasna putovanja, poteškoće u poučavanju nepismenih ljudi, borba za komunikaciju između crkava, stalna prijetnja smrću prilikom evangelizacije, užasavajući progoni prijatelja i mučeništvo koje su sami doživjeli.

I da, Isus nas isto razumije. On nas je stvorio (Ivan 1,3). I također postao jedan od nas (Ivan 1,14). Više suosjeća s nama nego što znamo (Hebrejima 4,15). Zna koliko smo složeni.

I zaista zna koliko smo jednostavni: činimo ono što vjerujemo, činimo ono što volimo, činimo ono što želimo (Matej 6,21. 24).

Želite li se promijeniti?

Dakle, kad pogledamo što činimo i dođemo do toga kada više ne želimo željeti ono što želimo, što onda? Zaustavljamo se u labirintu našeg uma i srca u potrazi za ključevima koji će otključati zatvorska vrata naše prošlosti i osloboditi potisnuti potencijal naših ličnosti, i otići k Isusu.

A što nam Isus govori da činimo? Poziva nas na akciju, jer akcija ne samo da otkriva želju; ona pojačava želju.

Prvo, Isus nas poziva da se pokajemo (Marko 1,15). Pokajanje nije puko žaljenje. Pokajanje znači prestati s grešnim ponašanjem i početi se ponašati u skladu sa svetim željama. Ivan Krstitelj ih je nazvao plodovima pokajanja (Luka 3,8). Pokajanje može biti više od promjene u ponašanju, ali ne manje.

Drugo, Isus nas poziva da vjerujemo (Marko 1,15; 9,23). Za Isusa, vjerovanje nikada nije puki intelektualni pristanak na vjerovanje. Uvijek podrazumijeva i zahtijeva djelovanje. Jakovljevu izjavu da je vjera bez djela mrtva podupire čitava Biblija. Ako vjerujete Bogu, činit ćete ono što traži (Matej 7,21; Ivan 14,15).

Treće, Isus nas poziva da ga slijedimo (Ivan 10,27). Slijediti Isusa podrazumijeva život i hod s Isusom. To je poziv da se odreknemo svega (Luka 14,33). Da, svega. Ništa ne suzdržavamo od Isusa, a ono što imamo, primamo od njega i koristimo za njega. Nismo svoji; njegovi smo (1. Korinćanima 6,19-20). Naši životi postaju aktivno traženje Kristova kraljevstva prije svega (Matej 6,33).

Dakle, znam da se sav ovaj govor o djelovanju može pogrešno shvatiti i zloupotrijebiti, jer je uvijek tako bilo. Ne, nismo spašeni našim ponašanjem, već Božjom milošću kroz dar vjere (Efežanima 2,8).

Ali Isus nas poziva da primimo ovu milost vršenjem vjere – postavljanjem mjerila ponašanja. To čini iz dva razloga: (1) naša ponašanja vanjske su demonstracije naših istinskih unutarnjih želja, i (2) naša ponašanja postaju sredstvo posvećivanja milosti. „Ako to znate, blaženi bili ako to i činite“ (Ivan 13,17). Svete navike zapravo rade na produbljivanju naših uvjerenja, povećanju naših naklonosti i pojačavanju naših želja.

Neka postane vaša ambicija

Kršćanstvo vodi rat s pasivnošću i neaktivnošću. Naša vjera bez akcije je mrtva. Vječni život treba prihvatiti (1. Timoteju 6,19).

Kršćani moraju biti milosrdno agresivni kada je riječ o načinu na koji živimo. Riječi poput nastojanja (Hebrejima 4,11), težnje (Filipljanima 3,13), samoodricanja (Luka 9,23), borbe (1. Timoteju 6,12),sve što je potrebno (Filipljanima 3,11) i hrabrosti ( Psalam 27,14) nisu samo za naše usne. To su riječi djelovanja i ponašanja. I to su riječi milosti, a ne djela samopravednosti.

Što želite? Koja je vaša ambicija? U Božjem imenu budite ambiciozni. Naravno, izbjegavajte sebičnu ambiciju (Jakovljeva 3,14-15). Ali poput Pavla, koji je ostvario svoju veliku ambiciju (Rimljanima 15,20), neka Kristovo kraljevstvo i njegov sveti poziv postane vaša velika, sveta i životna ambicija – crkva u koju vas je postavio i ljudi koje je pozvao da volite i služba koju vam je predao u ruke, i grijeh koji vas je pozvao da nadvladate, i slabosti koje vam je dopustio da se s njima borite, i nevolje koje vas je pozvao da nosite, i patnje koje vas je pozvao da izdržite.

Činite ono što Isus kaže. Učinite sve što je potrebno da želite ono što je ispravno. A onda, s tim novim srcem, činite ono što želite.

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org