Problemi s neplodnošću muče milijune parova širom svijeta. Potpomognuta oplodnja mnogima ne uspijeva iz prvog pokušaja, a kako vrijeme prolazi, nada polako blijedi.
Ipak, postoje priče koje dokazuju da se čuda događaju i u zrelijim godinama. Jedna od njih je i životna priča poznate grčke glumice i pjevačice Anna Tsoukala, javnosti prepoznatljive po ulozi Melek u seriji “Ne reci mi zbogom”.
Anna je postala majka u 51. godini života, nakon dugog i teškog puta ispunjenog neuspjesima i tugom, ali i nepokolebljivom vjerom.
Sa suprugom, poznatim pijanistom Grigoris Postos, već deset godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, kada je došlo vrijeme za nove pokušaje, odlučili su se vratiti u Grčku kako bi ondje prošli kroz postupke vantjelesne oplodnje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Treća procedura donijela im je radost
Nakon dva neuspješna pokušaja, treća procedura donijela im je najveću životnu radost. Dana 4. kolovoza 2025. Anna je rodila zdravog dječaka. Sama priznaje da je trenutak kada je saznala za trudnoću bio toliko šokantan da je nakratko izgubila svijest: „Kad su mi rekli da sam trudna, pala sam u nesvijest. Kad sam došla sebi, odmah sam nazvala svog muža. Plakali smo oboje, jer nismo mogli vjerovati da nam se ostvarila najveća životna želja.“
Njezin put nije bio jednostavan. Prvi pokušaj IVF-a nije uspio, dok je drugi morao biti prekinut zbog psihičkih teškoća. Nakon pandemije, odlučila je promijeniti način života i pokušati ponovno. „Promijenila sam prehranu, obnovila snagu i rekla sama sebi: sad je trenutak“, priznala je.
Anna svoju sreću i majčinstvo doživljava kao dar s neba: „Moj sin je čudo… Zahvalna sam Bogu jer vjerujem da se meni dogodilo nešto iznad znanosti i ljudskog razuma.“
Iako je kasno postala majka, Anna ne želi da njezin sin ostane jedinac. Spremna je, kaže, ponovno proći kroz medicinske procedure kako bi mu podarila brata ili sestru.
Ova priča snažna je poruka svima koji se bore s neplodnošću: nikada ne odustajte od nade. Jer, kako sama Anna svjedoči, čuda se događaju onda kada ih najmanje očekujemo – ali uvijek u pravo vrijeme.
Pravoslavna crkva i protestantska, za razliku od katoličke, dopuštaju određene oblike potpomognute oplodnje, pod uvjetom da se koriste samo jajne stanice i spermiji supružnika (ne donora).
