„Svijet se možda neće promijeniti ako usvojite dijete, ali za to dijete, njegov svijet hoće.“ – riječi su koje stoje kao moto svih onih koji se bore da proces usvajanja djece postane lakši i brži. No, oni koji su taj korak učinili kažu da su, u konačnici, oni sami ti koji su spašeni.
Rumunjska svake godine bilježi više od 300 napuštenih beba odmah nakon rođenja, dok tisuće druge djece bivaju oduzete biološkim obiteljima zbog nasilja i zanemarivanja. Prošle je godine uspješno okončano 1.200 usvajanja, a unatoč brojnim olakšicama u zakonodavstvu, broj ostaje stabilan.
Jedna od svijetlih priča dolazi od Ana Maria Nicolae, žene koja je usvojila djevojčicu, a ubrzo nakon toga i njezinu mlađu sestru. „Smatrala sam da bi bilo nepravedno ostaviti sestricu samu u bolnici. Nisam dvojila“, rekla je. Danas ne može zamisliti svoj život bez tih dviju djevojčica. „Mi mislimo da mi njih spašavamo, ali istina je – one spašavaju nas.“
U drugom dijelu zemlje, djevojčica po imenu Catalina godinama je čekala svoju obitelj, iako nije ni znala što to točno znači. Kad su konačno došli po nju, osjećaj je bio trenutan. „Već na drugom susretu sam im rekla: mama i tata“, prisjeća se sa smiješkom.
Proces usvajanja u Rumunjskoj danas traje u prosjeku dvije godine, ali uz otvorenost prema starijoj djeci, vrijeme se znatno skraćuje. „Trudimo se osvijestiti buduće roditelje da ne traže isključivo dojenčad“, izjavila je Helena Omna Raicu, predsjednica Nacionalne uprave za zaštitu prava djece (ANPDCA).
Roditelji nakon usvajanja imaju pravo na dvogodišnje odsustvo kako bi se s djetetom priviknuli jedno na drugo. No, prava povezanost često se dogodi puno ranije, pogotovo kada se pruži bezuvjetna ljubav.
Iako se broj nacionalnih usvajanja ne mijenja, još uvijek više od 7.000 djece godišnje ostaje bez obitelji. Neka ostanu u sustavu do punoljetnosti – bez ikoga svog.
Ali postoji nada. „Uz puno ljubavi i strpljenja, možemo učiniti da odrastu i budu sretni“, poručuje Ana Maria, dok drži svoje dvije djevojčice za ruku.
