U malenome gradiću u Idahu dogodila se priča koja i danas ostavlja ljude bez daha. Osmogodišnji J. T. Parker postao je junak kada je, prema vlastitim riječima, uz pomoć anđela podigao automobil koji je prignječio njegovog oca Stephena.
Sve je počelo kao obično obiteljsko popodne. Stephen je sa svojim sinovima, 17-godišnjim Masonom i malim J. T.-om, odlučio obaviti neke popravke na automobilu.
Auto su podigli na dizalicu, a Stephen se spustio ispod vozila da započne rad. U tom trenutku Mason se porezao i otišao u kuću sanirati ranu. Nekoliko trenutaka kasnije dogodila se tragedija – dizalica je popustila, a automobil se srušio na Stephena.
„Nisam se mogao pomaknuti. Pokušavao sam disati, ali težina me pritisnula. Osjetio sam da gubim svijest i pomislio sam da je gotovo. Nisam vjerovao da bi moj osmogodišnji sin mogao podignuti auto, jer smo Mason i ja to jedva učinili zajedno“, prisjetio se Stephen.
No, upravo tada na scenu stupa mali J. T. Premda je imao samo 25 kilograma, odlučio je pokušati spasiti oca. U prvom pokušaju dizalica se nije pomaknula. Dječak se uplašio, ali nije odustao. „Bilo je strašno i nisam mislio da ću uspjeti, ali nastavio sam gurati“, rekao je. Nakon nekoliko pokušaja automobil se počeo podizati. Kada je visina bila dovoljna, dječak je potrčao po brata.
Obitelj je molila za čudo
Ubrzo je stigla i njihova majka Jodi koja je, vidjevši muža prikliještenog ispod vozila, pomislila na najgore. Obitelj je odmah pozvala pomoć i zajedno se molila za čudo. Helikopter je Stephena prebacio u bolnicu. Imao je 13 slomljenih rebara, ali – nevjerojatno – unutarnji organi ostali su netaknuti. Nakon samo dva dana otpušten je iz bolnice.
„To je bilo pravo čudo“, kazao je Stephen, svjestan da je mogao izgubiti život. Posebno ga je dirnulo ono što je osjećao dok je ležao prikliješten: „Sjećam se da sam osjetio mir. Kao da je sunčan dan, sve je bilo sretno i lijepo.“
Nakon nesreće mnogi su pitali J. T.-a kako je mogao podignuti vozilo kada to inače nije mogao. Njegov odgovor uvijek je isti: „Pomogli su mi anđeli.“
Zahvaljujući hrabrosti i vjeri, mali J. T. primio je priznanje Crvenog križa Idaha za „pravog heroja“. Ipak, najveća nagrada ostaje spašeni život njegova oca.
Za majku Jodi nema dvojbe: „Sve je to čudo. Nema drugog objašnjenja. Nema šanse da je dijete te dobi moglo podići auto vlastitom snagom. Uvjereni smo da su anđeli bili s nama i želimo ljudima reći – čuda su stvarna.“
Ova nevjerojatna priča pokazuje koliko su vjera, obitelj i Božja milost snažne sile u našim životima. U trenucima kada se sve čini izgubljenim, Bog može djelovati kroz one najmanje među nama – čak i kroz osmogodišnjeg dječaka koji je postao oruđe spasenja vlastitome ocu.
