Jedno od najdubljih pitanja biblijske eshatologije jest: što će osloboditi Antikrista? Sveti Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima govori o „čovjeku bezakonja“ koji će zavesti narode obećanjima mira, moći i blagostanja, ali čije će djelovanje čovječanstvo odvesti u najmračnija vremena. Ipak, jasno naglašava da taj lik još nije otkriven jer ga netko ili nešto zadržava – sve dok ne dođe određeni čas.
Biblija otkriva da zlo već sada djeluje u svijetu. Sjeme grijeha, pobune i prijevare širi se kroz ljudska srca, ali ne može u potpunosti prevladati. Razlog tome je prisutnost „zadržavatelja“.
Tijekom stoljeća, teolozi su raspravljali tko bi to mogao biti – vlasti i zakoni, anđeo Mihael ili netko treći. No, najčešće i najuvjerenije tumačenje upućuje na Duha Svetoga, koji kroz Crkvu zadržava bujicu zla.
Duh Sveti uvjerava svijet o grijehu, nastanjuje vjernike i daje snagu Crkvi da bude sol i svjetlo u svijetu. Isus je rekao: „Vi ste svjetlost svijeta.“ Dok Crkva ispunjena Duhom djeluje na zemlji, Antikrist ne može stupiti na scenu. No, kad taj utjecaj bude uklonjen – kad Bog dopusti da se povuče sila koja koči zlo – tada će se otvoriti vrata za dolazak čovjeka bezakonja.
Njegovo pojavljivanje neće biti samo politički događaj, nego i duhovni. On će biti osnažen samim Sotonom i djelovat će kroz lažna čuda, znamenja i prividne nadnaravne moći. Vatrom s neba, čudesnim ozdravljenjima i drugim znakovima obmanut će mase koje će povjerovati da je pronađen spasitelj. No u stvarnosti, svijet će pasti pod najopasniju laž pakla.
Bog će dopustiti da povjeruju laži
Unatoč svemu, Biblija jasno naglašava da Antikrist ne dolazi kada Sotona to poželi, nego isključivo kada Bog to dopusti. Njegov uspon dio je Božjeg plana, a ne kaotičnog slučaja. Kao što je Krist došao u „punini vremena“, tako će i Antikrist biti otkriven tek u određenom trenutku Božjeg proročkog rasporeda.
Za vjernike to znači da nema mjesta strahu. Iako će vrijeme Antikrista biti doba prijevare i tame, Kristovi sljedbenici nisu iznenađeni jer im je Riječ unaprijed sve otkrila. Pozvani su ne nagađati o datumima i znakovima, već živjeti spremno – puni Duha, svjedočeći evanđelje i držeći pogled uprt u Isusa Krista.
Najdublja opomena krije se u Pavlovim riječima: Bog će onima koji odbacuju istinu dopustiti da povjeruju laži. To je ozbiljno upozorenje – tko se sada oglušuje na evanđelje i zatvara srce pred Kristom, bit će nesposoban oduprijeti se Antikristovim obmanama. Zato Pismo naglašava: „Evo, sada je vrijeme milosti; evo, sada je dan spasenja.“
Ipak, završna riječ nije tama nego pobjeda. Gospodin Isus će „ugasiti bezakonika dahom svojih usta“ i uništiti ga dolaskom svoje slave. U konačnici, Krist – Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima – pobijedit će i vladati zauvijek.
Do tada, zadaća Crkve ostaje jasna: ne živjeti u strahu, nego u hitnosti. Propovijedati evanđelje dok je vrijeme, širiti svjetlost usred tame i ostati čvrsto utemeljeni u nadi da konačna riječ uvijek pripada Bogu.
Da to je Prava ISTINA