MOĆ OPRAŠTANJA: Kako je Arapin naučio voljeti Židove?

arapin naučio voljeti židove
Snimka zaslona: YouTube

Kako oprostiti ljudima koji su vam oduzeli dom i život?

Sharbel Dakwar odrastao je u mržnji prema Židovima i htio se osvetiti na bilo koji način. Kao tinejdžer sa svojim bi prijateljima okružio židovske dječake, ako bi oni zalutali u njegovu ulicu, i osramotili bi ih tako što bi im odrezali uvojke na kosi, uzimali perle za molitvu i bacali kapice. Htio je da oni osjete bol koju je osjećao on i njegova obitelj.

Sharbelovi djed i baka živjeli su u selu Bir’im u sjevernom Izraelu. Godine 1948. selo su zarobili Izraelci tijekom vojne operacije u Galileji. Nekoliko dana kasnije seljane su izbacili iz njihovih domova dok se operacija nije završila. Kada su se htjeli vratiti, rekli su im da nije sigurno i da će se moći vratiti za 2 tjedna. Međutim, nikada im nisu dopustili da se vrate.

Stanovnici tog sela postali su građani Izraela razbacani po cijeloj državi. Sharbelovi roditelji odrasli su nekoliko kilometara od rodnog sela, a zatim su se preselili u Haifu. Bir’im je postao nacionalni park, a umjesto povratka, izraelska je vlada seljanima ponudila odštetu. „To je ostavilo ožiljak i uzrokovalo moju duboku mržnju prema Izraelcima“, priznao je Sharbel.

> Židov je uzeo Novi zavjet u ruke, a onda čuo Isusove riječi koje su ga preobrazile

Sharbel je melkitsko-grčki katolik. Kao i mnogi drugi kršćani, u crkvu je išao za blagdane, vjenčanja i pogrebe. Isus je bio samo kršćanski Bog, kao što i muslimani imaju Muhameda, a Židovi Abrahama, Izaka i Jakova. Sharbel se povezao sa svojom arapskom kršćanskom zajednicom i izbjegavao je situacije u kojima bi se sukobio sa Židovima.

Tada je upoznao Amerikanca po imenu David koji ga je pozvao u svoj dom i s njim je podijelio priču o svom životu. Kroz dobra djela izgradili su prijateljstvo, a David mu je bio poput starijeg brata. On je postupno upoznao Sharbela sa Isusom kao živim Bogom. No kada ga je David pozvao u svoju vjersku zajednicu, Sharbel se šokirao kada je vidio izraelsku zastavu i menoru. U panici je pobjegao, ali David je pošao za njim i pitao ga potiho „Što se dogodilo?“

„Mrzim Židove, jednostavno ih ne volim“, odgovorio je Sharbel.

„Sharbel, ja sam Židov, a Isus je isto bio Židov.“ Sharbel je stajao u nevjerici dok mu stvarnost nije došla pred oči. Tada se pomolio: „Bože, ako je ovo istina, molim te da iz mog srca ukloniš sve što želiš.“ Kako su bol, ljutnja i mržnja izlazili, Sharbela su ispunili mir i ljubav. Izašao je iz začaranog kruga nasilja i postao dio rješenja.

Rane zbog gubitka nisu mogle zacijeliti dok ga David nije pozvao da skupa služe Bogu.

Put oproštenja započinje kada priznamo da smo ranjeni i kada dopustimo da se ta bol pokaže. Ta je bol rezultat patnje. Rana koja se ponovno otvori uklanja mržnju i želju za osvetom, i pruža priliku za ozdravljenjem.

Sharbel je odabrao ozdravljenje i putem odnosa sa Davidom uvidio je da su ljudi koje je mrzio isto osobe. Odlučio je oprostiti i taj je oprost izgrađivao kroz konkretna djela.

Sharbel je sa Davidom i drugim Židovima i Arapima radio u centru za rehabilitaciju od droge u Haifi. Sada se seli u Europu kako bi radio s izbjeglicama i kako bi drugima pomogao na putu do oprosta i ozdravljenja.