Obiteljski odnosi često nas iznenade onda kada mislimo da sve činimo ispravno. Posebno je osjetljiv odnos majke i kćeri – odnos pun ljubavi, ali i ranjivosti, u kojem i najmanji nesporazum lako preraste u duboku bol.
Mnoge žene svjedoče da su najsnažnije rane upravo one koje dolaze od onih koje najviše vole.
U priči jedne bake, koja je željela ostati anonimna, prepoznaje se iskustvo brojnih majki. Ona otvoreno priznaje kako je s vremenom osjetila da od svojih unuka prima više topline nego od vlastite kćeri.
Unuci su je podsjetili da obitelj može biti prostor sigurnosti i nježnosti, pa je s puno ljubavi pomagala kćeri kada je stigla nova beba – čuvala djecu, pripremala hranu, dolazila kad god je trebalo.
No jedan naizgled sitan trenutak sve je promijenio.
Iako ju je kćer zamolila da ne dolazi prerano, baka je jednoga dana stigla deset minuta ranije, ne sluteći da će to postati okidač za bolnu scenu. Na vratima ju je dočekala hladnoća, gotovo barijera – ruka koja sprječava ulazak, ton bez dobrodošlice i rečenica: “Rekla sam ti da ne dolaziš prerano.” Baka je predala hranu i povukla se, a kratki pozdrav unucima samo je produbio osjećaj odbačenosti.
Kćer nije vidjela problem u svom ponašanju
Kasniji razgovor nije donio olakšanje. Kćer nije vidjela ništa sporno u svom ponašanju, čak je dovela u pitanje majčinu stabilnost i prestala je zvati da čuva djecu. Ostala je tišina, distanca i majčino pitanje koje para srce: “Jesam li nešto pogriješila?”
Savjetnica joj je poručila nešto važno: možda problem nije u majci. Možda nije čak ni u tih deset minuta. U pozadini može biti postporođajni stres, iscrpljenost, hormonalne promjene ili unutarnji nemir s kojim se kćer ne zna nositi. Zato je savjetovala da mirno razgovara sa zetom, koji ponekad jasnije vidi ono što iznutra obitelj ne primijeti.
Ova priča podsjetnik je mnogima: ponekad hladnoća nije znak neprijateljstva, već znak unutarnje borbe. Obiteljski odnosi dinamični su i zahtijevaju strpljenje, razgovor, granice i oprost. Baka iz ove priče nije kriva – suočila se s nerazumijevanjem koje se događa mnogima. A svaki odnos, uz vrijeme i volju, može ponovno pronaći put prema miru i bliskosti.
Sta reci, nema depresije ni situacije u zivotu koja ima alibi za lose ponasanje prema majci. Majka je Majka, Majka je sve, Majka je nepresusni izvor ljubavi i topline, kad niko nemisli na tebe ona misli. I mene je moja cerka otkacila jer sam je zamolila da mi posudi nesto malo novaca, mogla je a tako me je odbila s ljutnjom, a jako mi je trebalo i treba mi i sad, slomila mi je srce.
Zalisno je… kad tvoje dijete racuna i treba od tebe hranu i obucu za izlaske,putovanja matiralac,svatove das mu i zadnji cenat,a ti nisi bitan/a…
Ali kada ti mozes biti ta koha moze pomoci e onda STOP,idakle ti pravo da me ista trazis
Zalosno je sto,danas nitko nikoga ne cijeni.
Meni moji roditelji nisu pomagali oko djece.
Nije ni svekrva mogu nabrojati na prste jedne ruke,koliko su mi puta dijecu pricuvali.
Ali na to nisam ljuta niti ogorcena.
Othranili i odgojili su kako mene moji tako supruga njegovi roditelji.
A moj suprug i ja smo uz njih i za njih kad god treba.
Ali da bih se ikad ponjela prema ikome tko mi pomaze na ovakav nacin to bi za mene bilo dno dna.
Ako i kad mi nesto zasmeta rijesimo i idemo dalje….Ruzno je i bolno kad te netko odbaci kao staru krpu a ti si taj koji bi i zovot za iszog toga dao.
nijr jedina ima nss bska još koje su davalr i zadnju koru kruha sinovima unucims. I danas živr zaboravljrni i napoštenl
Zalosno i bolno.
No zivot je bumerang sve se vrati