Duboko među gustim šumama i planinskim obroncima, na samoj granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nalazi se selo Drenovac Osredački. Danas gotovo zaboravljeno, bez uobičajenih puteva, sa samo uskim, šumskim stazama,
Drenovac ipak nije sasvim tih. U njemu, daleko od užurbanog svijeta, živi 87-godišnja Smilja Ševo – žena koju mještani, volonteri i rijetki prolaznici s poštovanjem nazivaju šumska vila.
Baka Smilja živi sama u trošnoj drvenoj kućici bez osnovne infrastrukture, često i bez električne struje. Nema luksuza, ni komfora, ali ima srce koje ne poznaje predaju i duh koji je jači od svih nedaća koje joj je život donio. Nije pronašla bajku, ali je, kako kaže, pronašla mir.
Jedini redovni posjetitelji njenog doma su volonteri Crvenog križa iz Gračaca, koji više puta mjesečno, prelazeći granicu i svladavajući šumske prepreke, dolaze kako bi joj donijeli osnovne potrepštine i malo društva. Za njih je Smilja više od korisnice pomoći – ona je simbol nepokolebljivosti i neugasive ljudskosti.
– Više me vole ovi iz Crvenog križa nego moji najrođeniji, kaže baka Smilja s osmijehom, ne zaboravljajući ni komšiju s druge strane granice koji joj redovito pomaže.
Priroda je njen suputnik
U njenom svijetu priroda je gospodar, a ona – njen tihi, ali hrabri suputnik. Vodu koristi štedljivo, o higijeni priča kroz šalu, kao da se trudi zadržati duh nekih davnih, jednostavnijih vremena.
– Ni da čuje za kupanje i presvlačenje. Mi probamo da sredimo, a već sutradan sve bude kao prije, kroz smijeh priznaje Milka Cvjetković iz Crvenog križa.
I nakon gotovo devet desetljeća života, Smilja ne gubi vedrinu ni smisao za šalu.
– Šta će mi momak? Bolje deda s novcima! Momak bi samo da traži pare, smije se.
Drenovac je nekad bio živopisno i bogato selo. Danas, osim bake Smilje i ponekad komšinice Zore, više nema stanovnika. Ipak, pomisao na dom za starije osobe odlučno odbacuje.
– Nekad je ovdje bilo lijepo i bogato. Sad samo ja i šuma. I to mi je dosta.
Za one koji joj dolaze, Smilja je više od korisnice pomoći. Ona je oličenje postojanosti, dostojanstva i slobode. Žena koja je možda izabrala samoću, ali nikada predaju.
– Ne znamo jesmo li hrabri ili samo uporni, ali znamo da je ovim ljudima netko potreban, poručuju volonteri iz Crvenog križa Gračac.
I tako, dok vjetar šušti kroz krošnje i tišina obavija planinske obronke, u selu koje polako nestaje ostaje svijetlo jedno srce – ono bake Smilje, šumske vile koja pokazuje da i na kraju puta može biti topline, dostojanstva i ljubavi.
