Dar će dijete obradovati, novac će tinejdžeru gotovo sigurno dobro doći, a vrećica puna sitnica može baku ili djeda na nekoliko minuta pretvoriti u najpopularniju osobu u kući. Ipak, kada djeca odrastu, ono što pamte iz odnosa s bakom i djedom mnogo rjeđe ima veze sa stvarima koje su od njih dobivala.
Mnogo je važnije nešto što ne košta ništa, a to je osjećaj da je odrasloj osobi zaista zanimljivo tko ste, što mislite i što imate za reći. Istraživanja odnosa između baka i djedova i njihove unučadi pokazuju da kvaliteta te veze snažno utječe na emocionalni razvoj djece, pri čemu je sama kvaliteta odnosa daleko važnija od učestalosti kontakta.
Dijete vrlo brzo primijeti tko ga stvarno sluša
Postoji ogromna razlika između pitanja „Kako je bilo u školi?“ izgovorenog usput i razgovora u kojem odrasla osoba uistinu želi čuti odgovor. Dijete na formalno pitanje lako odgovori kratkim „dobro“. No, ako baka zna ime njegove najbolje prijateljice, sjeti se da je prošlog tjedna imalo kontrolni ispit ili pita kako se završila razmirica o kojoj joj je pričalo, poruka koju dijete dobiva mnogo je dublja.
U psihologiji postoji koncept koji opisuje osjećaj da smo drugima značajni, odnosno da nas primjećuju i da nam je prisutnost važna. Upravo takav osjećaj baka i djed grade kada dijete ne tretiraju samo kao maleno biće o kojem treba brinuti, nego kao osobu čije misli i iskustva vrijedi čuti.
Pitajte drugo pitanje
To možda najbolje pokazuje jedna sasvim jednostavna navika u svakodnevnoj komunikaciji. Kada vam unuk kaže da je u školi bilo u redu, nemojte tu završiti razgovor. Postavite dodatno pitanje o tome s kim je sjedio, što ih je nasmijalo ili kako je prošao projekt na kojem je radio. Kada dijete strastveno priča o temi koja odrasloj osobi djeluje nevažno, pustite ga da vam objasni.
Tada se događa predivna zamjena uloga u kojoj dijete postaje stručnjak, a odrasla osoba učenik. Stručnjaci za razvoj djeteta opisuju takvu razmjenu kao poticajnu interakciju gdje dijete inicira kontakt, a odrasla osoba odgovara, čime se gradi snažna emocionalna povezanost.
Bake i djedovi imaju jednu prednost koju roditelji često nemaju
Roditelji su često preopterećeni svakodnevnim obvezama, kuhanjem, poslom i odgojnim izazovima. Bake i djedovi ponekad imaju luksuz koji roditeljima svakodnevica jednostavno ne dopušta, a to je vrijeme koje ne mora odmah ničemu služiti. Oni ne moraju svaki razgovor pretvoriti u odgojnu lekciju niti svaku pogrešku odmah ispravljati. Mogu jednostavno sjediti i slušati. Upravo tu postaju dragocjeno utočište pred kojim dijete nema osjećaj da stalno mora nešto postići ili dokazati. Takva primljena naklonost pruža djetetu osjećaj obiteljske pripadnosti i sigurnost da postoji osoba na čiju podršku uvijek može računati.
Pričajte im obiteljske priče, ali ne samo one u kojima ste bili heroji
Bake i djedovi u sebi čuvaju dio obiteljske povijesti koji dijete nije doživjelo. Priče o tome kako su živjeli njegovi roditelji kad su bili mali, čega su se bojali i kako su se nosili s teškim vremenima iznimno su dragocjene. Ne moraju sve priče biti uljepšane.
Iskreni obiteljski izvještaji pomažu mladima u izgradnji vlastitog identiteta i osjećaja osobne vrijednosti. Priča o tome kako je baka nekada pogriješila i uspjela prebroditi problem često je korisnija od još jednog predavanja o tome kako se treba ponašati.
Poklon će se pokvariti, ali jedna rečenica može ostati zauvijek
Sve ovo ne znači da bake i djedovi trebaju prestati donositi darove. Međutim, dar nikada ne može zamijeniti živi odnos. Dijete možda neće pamtiti što ste mu kupili za rođendan, ali će pamtiti da ste bili osoba koja je saslušala njegov problem bez osuđivanja. Pamtit će da ste zapamtili ime njegova prijatelja i održali dana obećanja.
Kada bake i djedovi daruju svoje vrijeme, strpljenje i ljubav, oni odražavaju samu Božju milost i mudrost. Kroz takvu nesebičnu pažnju, unuci odrastaju u stabilne osobe koje znaju da su voljene i dragocjene.
