Masturbacija – ili seksualno samozadovoljavanje – jedna je od najraširenijih oblika seksualne ekspresije, posebno među muškarcima.
Često se prikazuje kao “normalan” i “zdrav” čin u suvremenom društvu, no kršćanin koji želi živjeti po Božjoj volji mora postaviti ključno pitanje: je li ona grijeh u Božjim očima?
Biblija nigdje izravno ne spominje masturbaciju kao grijeh, no ona nas uči univerzalnim moralnim načelima koja nam pomažu da prepoznamo što je ispravno, a što nije. Kao što kaže apostol Pavao: “Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi” (1 Kor 6,12). Upravo kroz takva načela možemo razumjeti zašto je samozadovoljavanje u suprotnosti s Božjim planom za čovjeka.
1. Božji plan za spolnost
Bog je stvorio seksualnost kao prekrasan dar, ali s određenom svrhom – da poveže muža i ženu u intimnom, tjelesnom i duhovnom jedinstvu (Post 2,24). Seksualni odnos u braku simbolizira Kristovu ljubav prema Crkvi (Ef 5,31-32). Masturbacija, s druge strane, ne uključuje davanje sebe drugoj osobi, nego je čin usmjeren isključivo na sebe.
Kao što je napisao C.S. Lewis, samozadovoljavanje “nudi užitak bez stvarne osobe, bez uzajamnog davanja, bez samoprijegora – čisti egoizam maskiran kao ljubav.” Time promašujemo Božji plan koji podrazumijeva darivanje, a ne uzimanje.
Apostol Pavao jasno kaže da “muževo tijelo ne pripada njemu, nego ženi, a ženino tijelo ne pripada njoj, nego mužu” (1 Kor 7,4). Masturbacijom se taj princip narušava jer čovjek uzima ono što pripada bračnom zajedništvu i koristi ga za svoje samodopadno zadovoljstvo.
2. Seksualni grijeh i tjelesne požude
Biblija ne osuđuje samo čin preljuba nego i svaku seksualnu aktivnost izvan okvira braka. “Bježite od bludnosti!” (1 Kor 6,18) – zapovijeda Pavao, ističući da svaki grijeh izvan tijela čovjeku šteti, ali bludnost pogađa njegovo vlastito tijelo.
Petar također upozorava: “Ljubljeni! Zaklinjem vas da se klonite putenih želja koje vojuju protiv duše” (1 Pt 2,11). Masturbacija je upravo takva tjelesna želja – izraz požude koju Biblija potiče da ukrotimo, a ne da joj podliježemo. John Piper ističe: “Borba s požudom nije samo moralni izazov; to je rat za čistoću srca i posvećenje Bogu.”
3. Požuda i unutarnji preljub
Masturbacija gotovo uvijek uključuje mentalne slike, pornografiju ili fantazije. Isus upozorava: “Tko s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu” (Mt 5,28). Ako je sama misao o požudi grijeh, koliko je onda teži čin koji uključuje i tjelesnu reakciju na tu požudu?
Crkveni otac Augustin piše da “požuda izvan bračne ljubavi ne samo da je grijeh, nego i put prema još težim grijesima.” Povijest pokazuje da navika samozadovoljavanja često vodi prema ovisnosti o pornografiji, promiskuitetu ili stvarnom preljubu (usp. Mt 15,19).
4. Poziv na svetost i posvećenje
Pavao nas poziva: “Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili – sve činite na slavu Božju” (1 Kor 10,31). Može li masturbacija biti čin koji slavi Boga? Ako u srcu postoji sumnja – a kod većine kršćana ona jest prisutna – tada to nije put vjere, nego grijeh (Rim 14,23).
Tijelo vjernika je “hram Duha Svetoga” (1 Kor 6,19), i pozvani smo proslaviti Boga u svemu što činimo sa svojim tijelom. To uključuje i našu seksualnost. Dietrich Bonhoeffer je napisao: “Čistoća nije odsutnost želje, nego svjesno usmjeravanje želje na Boga.”
5. Savjest i unutarnje svjedočanstvo
Mnogi kršćani koji se bore s masturbacijom svjedoče o osjećaju krivnje, stida, praznine ili duhovne udaljenosti od Boga nakon čina. To nije slučajnost – to je Božji glas u nama. Savjest, kako Pavao piše, “svjedoči zajedno s našim srcem” (Rim 2,15). Ako nas savjest optužuje, to je znak da nešto nije u skladu s Božjom voljom.
6. Put prema slobodi
Kršćanski odgovor nije u osudi, nego u pokajanju i obnovi. Bog ne osuđuje one koji se pokaju: “Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde” (1 Iv 1,9).
Pobjeda nad navikom masturbacije nije laka, ali je moguća uz Božju milost, molitvu i disciplinu. Teolozi savjetuju nekoliko praktičnih koraka: izbjegavanje pornografije, ispovijedanje grijeha, redovito čitanje Pisma i usmjeravanje seksualne energije na služenje Bogu i bližnjima.
Kao što je Josip pobjegao od Potifarove žene (Post 39,7-12), i mi smo pozvani “bježati” od tjelesnih požuda i težiti svetosti. Bog ne želi našu osudu, nego našu slobodu – i ta sloboda započinje kada odlučimo proslaviti Njega i u svom tijelu. “Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1 Kor 6,20).
