U svijetu koji nas svakodnevno bombardira materijalizmom, samopromocijom i prolaznim zadovoljstvima, lako je izgubiti iz vida ono što je doista važno – duhovnu istinu i mir.
Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima 8,6 jasno poručuje: „Težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.“ Ova rečenica nije samo teološki uvid, već životna istina koja razotkriva unutarnji sukob između duha i tijela.
Tjelesni um je onaj koji je usmjeren na ovozemaljske želje, sebičnost, traženje zadovoljstva po svaku cijenu. To je um koji ignorira Božje zapovijedi, ne mari za duhovne vrijednosti i vodi čovjeka putem koji na kraju završava duhovnom smrću – odvojenošću od Boga. Takav način razmišljanja ne mora se očitovati samo u očitim grijesima poput požude ili pohlepe, već u životu koji je u cijelosti usmjeren samo na sebe: „ja, meni, moje“.
Rezultati takvog razmišljanja su jasni – sve više razorenih brakova, porasta narcizma, nevjera i duhovne praznine. Statistike pokazuju da čak 20-25 % brakova pati od nevjere, što je često posljedica upravo tog tjelesnog uma koji žrtvuje vjernost radi kratkotrajnog užitka.
U konačnici, osoba koja griješi protiv partnera griješi i protiv vlastite duše, kako kaže i Mudre izreke 6,32: „Tko čini preljub, bezuman je, dušu svoju upropaštava.“
Duhovno nastrojena osoba traži vječne vrijednosti
Nasuprot tome stoji duhovni um. Biti duhovno nastrojen znači uskladiti svoje misli i postupke s Božjom voljom, dopustiti Svetom Duhu da preobrazi naš karakter. To nije samo puko religijsko ponašanje, nego duboka unutarnja promjena. Duhovno nastrojena osoba traži ono što je vječno, živi po vrijednostima ljubavi, mira, blagosti i samodiscipline – plodovima Duha Svetoga, kako ih navodi Galaćanima 5,22-23.
Nažalost, mnoge crkve danas, kako se navodi u govoru, više su usmjerene na popularnost i brojnost, nego na vječnost i svetost. One postaju „prijateljske prema svijetu“, ali time i sve udaljenije od istinskog Kristovog poziva. Duhovni um gleda dalje od sadašnjosti, on promatra vječnost. Duhovni čovjek živi svjesno, s ciljem da odražava Božju volju u svakodnevici – u obitelji, na poslu, u društvu.
Poziv koji nije lagan
Poziv da budemo duhovno nastrojeni nije lagan. On traži svakodnevno umiranje sebi i život u Kristu. To nije savršenstvo, nego iskreno srce koje se, kad padne, vraća Ocu. U vremenu lažnih vrijednosti i površne vjere, ovaj poziv zvuči kao vapaj za autentičnošću – da ne budemo kršćani samo riječima, nego djelima.
Zato neka ovaj stih ne bude samo tekst iz Biblije, već osobni poziv na život koji vodi prema pravom miru – onom koji dolazi od Boga. „Težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.“ Vrijeme je da izaberemo život.
