10 utješnih biblijskih stihova kada se dogodi smrt naših najmilijih

Biblijski stihovi kada se dogodi smrt neke dragi i mile osobe u našem životu nam mogu pomoći da se nosimo s bolom zbog gubitka.

Nisam u potpunosti razumjela dubine tugovanja sve do godine kada je moja obitelj izgubila dvije sestre i brata u roku od osam mjeseci. Moj je šogor izgubio petogodišnju borbu s rakom, moja sestra je umrla u agoniji zbog toksične kombinacije propisanih lijekova, a moja šogorica je iznenada umrla od trostruke aneurizme mozga. Do 2010. imala sam spoznaju o smrti samo po razumu, ali nakon toga bila sam krštena vatrom. Kao što je jedan član obitelji rječito opisao: „Osjećao sam se kao da je moje tijelo razrezano na pola i sva moja sreća iščupana.“

Bog nas je utješio tijekom tih strašnih dana na mnoge razne načine. Prijatelji su dolazili u posjete bolnicu i prisustvovali pogrebima. Daljnja rodbina slala je dražesne izraze suosjećanja. Članovi crkve slali su poruke i hranu. Međutim, naš najveći izvor utjehe bili su biblijski stihovi koje čitamo u danima kad se dogodi smrt naših najmilijih. Evo 10 stihova koje nalazimo posebno značajnima.

1. „Prezren bješe i odbačen od ljudi, čovjek mukā i znanac boli, i kao onaj od kog svatko lice otklanja; prezren bješe i nismo ga cijenili“ (Izaija 53,3).

Ovaj stih je za mene važan, jer me podsjeća da nitko na zemlji ne može razumjeti moju jedinstvenu bol, ali Isus može. Potpuno Bog i potpuno čovjek, Isus je iskusio dubine ljudske emocije tijekom svog boravka na zemlji kako bi se mogao poistovjetiti s našom tugom. U kombinaciji s Ivanom 11,35, kada je Isus plakao na grobu svog prijatelja Lazara, ovaj stih daje neoboriv dokaz da Bog nije samo svjestan moje tuge, već je tužan sa mnom.

2. „Ti si izbrojio dane moga lutalaštva, suze si moje u svoju stavio mješinu. Nisu li one u tvojoj knjizi?“ (Psalam 56,8).

Ne razumijem fiziologiju suza, ali znam da sam prolila mnogo suza tijekom prvih dana tugovanja. Podigla bih slušalicu da nazovem svoju šogoricu i sjetim se da je više nema. Vidjela bih čovjeka s bradom kakvu je nosio moj brat i osjećala bih suze kako naviru. Prazne stolice oko našeg stola za odmor još uvijek me rasplaču.

No, čak i kad sam izlijevala rijeke suza, Psalam 56,8 mi je govorio da Bog sakuplja svaku moju suzu. One koje sam potisnula. One koje sam potiho jecala. One koje su natapale moj jastuk usred noći. Nijedna suza nije promakla njegovom oku. Svaka od njih mu je dragocjena, jer sam mu ja dragocjena.

3. „Pa da i dolinom sjene smrti prolazim, zla se bojati neću, jer ti si sa mnom. Tvoja šiba i štap tvoj, oni me tješe“ (Psalam 23,4).

Ovaj me dragi stih podsjeća da je smrt samo sjena. Ona prolazi na trenutak, ali ne može trajno povrijediti vjernika. Propovjednik iz osamnaestog stoljeća, Dwight L. Moody opisao je to na sljedeći način: „Dolina sjene smrti ne sadrži tamu za Božje dijete. Mora postojati svjetlost, inače ne bi bilo sjene. Isus je svjetlo. On je pobijedio smrt.“

4. „Idem vam pripraviti mjesto. I ako odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja“ (Ivan 14,2b-3).

Mnogi vjeruju da je smrt kraj života, ali kršćani znaju da je smrt prolaz u vječni život. Kad je Krist umro na križu i ponovno uskrsnuo, išao je da nam pripremi mjesto. Imam veliku utjehu u spoznaji da su moji voljeni koji su vjerovali u Isusa sada s njime na stvarnom mjestu zvanom nebo. Umjesto žalovanja da ih nikad više neću vidjeti, mogu se veseliti vječnosti s njima u Isusovoj prisutnosti.

5. „A ne bih htio, braćo, da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da se ne žalostite kao i ostali koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njime“ (1. Solunjanima 4,13-14).

Nada uskrsnuća ponekad je jedina stvar koja nas čuva od toga da nas potpuno ne obuzme tuga. Kao što je apostol Pavao rekao u 1. Korinćanima 15,19: „Ako samo u ovom životu imamo nadu u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.“ Ali nemamo. Vjernikova nada seže daleko izvan naših smrtnih života. Krist nije došao samo da nam pruži bolji život ovdje na zemlji. Umro je i ponovno ustao od mrtvih da bi dokazao da postoji uskrsnuće za svakoga tko vjeruje u njega. Zbog toga možemo biti ispunjeni nadom, čak i u našoj žalosti.

6. „A puni smo pouzdanja, i više bi nam se sviđalo iseliti se iz tijela i naseliti kod Gospodina“ (2. Korinćanima 5,8).

Ovaj stih, u kombinaciji s novozavjetnom pričom o Isusovim posljednjim satima na križu, uvjerava me da čim su moji najmiliji izdahnuli posljednji dah na zemlji, prvi put su udahnuli na nebu. Ne moram se pitati jesu li u nekom međuprostoru, nadajući se da će jednog dana vidjeti Isusa. Kao što je Krist rekao lopovu na križu kad je svoju vjeru položio u njega: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju“ (Luka 23,43).

Jedan dragi pastor jednom je opisao smrt kao šetnju iz jedne prostorije u drugu. U trenutku kada su moji najbliži izišli iz prostorije zvane zemlja, ušli su u prostoriju zvanu nebo. I Isus ih je tamo čekao.

7. „Dragocjena je u očima GOSPODNJIM smrt pobožnika njegovih“ (Psalam 116,15).

U danima nakon smrti svoje šogorice otkrila sam da ovaj moćni stih usred knjige Psalama. Sad ga pišem na gotovo svaku poruku koju šaljem. Kroz njega Bog kaže: Smrt tvoje voljene osobe od beskrajne je vrijednosti za mene. Vidim svaki detalj. Prisutan sam u svakom trenutku agonije. Ona nije samo jedna od tisuću duša koje danas ulaze u vječnost; njezina je uloga značajna jer dolazi doma k meni.

8. „A kad se ovo raspadljivo zaodjene neraspadljivošću i ovo smrtno zaodjene besmrtnošću, tada će se ispuniti riječ koja je zapisana: Pobjeda proždrije smrt. Gdje je, smrti, žalac tvoj? Gdje je, Podzemlje, pobjeda tvoja?“ (1. Korinćanima 15,54-55).

Nakon uzbudljive obrane Kristovog uskrsnuća, apostol Pavao završava petnaesto poglavlje 1. Korinćanima s tim trijumfalnim riječima. To je žalosni vapaj za sve vjernike. Kao što je David, pastirski dječak, pobijedio Golijata, to je proslava iz prvoga stoljeća, koja govori smrti u lice: „Uzmi to, neprijatelju. Naš pobjednik te je porazio. Zatrpao te prašinom, odrezao ti glavu i mahao njome u pobjedi. Možda si nas ranio, ali na kraju je pobjeda naša!“

9. „I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih, i smrti više neće biti; ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti — jer prijašnje prođe. I reče Onaj koji sjedi na prijestolju: Evo, sve činim novo! I reče mi: ‘Napiši: Ove su riječi istinite i vjerne“ (Otkrivenje 21,4-5).

Pomisao na Isusovo brisanje mojih suza jednom zauvijek dragocjena je pomisao. Razmislite o svijetu u kojem je tuga odagnana, a bolest, bol i smrt nemaju mjesta. Zamislite mjesto gdje je uklonjeno prokletstvo grijeha, i nikada više nećemo morati prolaziti agoniju boli karcinoma, Alzheimerove bolesti ili srčanih bolesti. Nema bolnica. Nema instituta za tumore. Nema pogreba. Samo zdravlje, radost i mir.

10. „Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Plač može potrajati noću, ali jutro donosi klicanje“ (Psalam 30,5).

Moj je pastor podijelio ovaj stih sa mnom tijekom jednih od mojih najmračnijih dana. „Upravo se sada“, rekao je, „osjećaš kao da nikada više nećeš biti sretna, ali hoćeš. Možda se pitaš je li u redu biti sretna, a da nekako ne osramotiš voljenu osobu. Vjeruj mi, nećeš.“

Bio je u pravu. S vremenom smo se moja obitelj i ja opet smijali. Čak i usred naše žalosti. Ponekad smo se smijali kroz naše suze na smiješne stvari koje su naši voljeli učinili ili rekli. Drugom prilikom smo se prisjetili posebnih trenutaka ili ispričali priču o njima koja nas je opet zbližila. Otkrila sam da postoji iscjeljenje u suzama, ali i iscjeljenje u smijehu. Riječi mog pastora dale su mi dopuštenje da iskusim oboje na mom putu kroz žalost.

Autorica: Lori Hatcher; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com