Howard Storm, tada 38-godišnji američki sveučilišni profesor, otac dvoje djece i uvjereni ateist, doživio je potpunu prekretnicu u svom životu tijekom putovanja u Pariz 1. lipnja 1985. godine. Sve je počelo iznenadnim, izuzetno jakim bolom u trbuhu zbog perforacije dvanaesterca.
Doktori su mu rekli da će umrijeti ako odmah ne ode na operaciju. Tijekom operacije – kako kaže – umro je na 45 minuta. A ono što je tada doživio, zauvijek mu je promijenilo pogled na život, smrt i vječnost.
Storm tvrdi da se nakon što je izgubio svijest probudio “stojeći pored vlastitog tijela” u bolničkoj sobi. Ubrzo su ga, kako opisuje, iz sobe pozvali tajanstveni ljudi na engleskom jeziku – što mu je bilo čudno jer je bio u francuskoj bolnici. Poveli su ga u mračan hodnik koji je, kako kaže, postajao sve mračniji i hladniji.
“U početku su bili tihi, ali ubrzo su me počeli udarati, gristi, trgati… bio sam rastrgan, bespomoćan, potpuno slomljen i u očaju”, opisuje. U toj agoniji začuo je glas koji mu je rekao: “Moli se Bogu.” No, kao ateist, tvrdio je da ne zna kako. Glas je inzistirao.
“Isuse, molim te, spasi me.”
U tom očaju prisjetio se dječje pjesmice iz nedjeljne škole: “Isus me voli.” I tada je izustio: “Isuse, molim te, spasi me.” Tada se, kaže, pojavilo svjetlo – mali plamičak koji je rastao dok nije postao nevjerojatno snažan, pun ljubavi i topline. Ruke iz svjetla su ga dotaknule i “ponovno sastavile”.
Storm tvrdi da je to bila Božja prisutnost – iskustvo ljubavi kakvu nikad prije nije osjetio.
Najdublji dojam ostavili su mu, kaže, ljudi koji su ga odvukli u tamu: “Bili su poput mene. Ljudi koji su odbacili Boga. Bog im je dao ono što su željeli – život bez Njega.”
Danas poručuje: “Ne vjerujem da Bog kažnjava. Vjerujem da svatko prima ono što istinski traži. Ako tražimo Boga, pronaći ćemo Ga – i ovdje i u vječnosti. Ako Ga odbacimo, u vječnosti ćemo to i živjeti – bez svjetla, bez ljubavi.”
Storm je nakon ovog iskustva postao kršćanin i posvetio život dijeljenju svoje priče.
