Blagoslov koji primamo dok posjećujemo bolesne

Pišem ovaj članak zato što sam u protekla tri tjedna proveo više vremena po raznim bolnicama (posjećujući članove moje crkve i članove njihovih obitelji), nego što sam proveo u gotovo svakoj drugoj godini službe zajedno. Bila je to jedna od onih faza u kojoj se čini kao da se svi razboljeli u isto vrijeme.

Bolest dragih vjernika i njihovih voljenih jedna je od stvari o kojoj mi kojima je povjereno propovijedati Evanđelje često uopće ne razmišljamo. Imamo svoje planove, svoje rasporede i svoje ciljeve – čitanje, molitveni život, učenje, propovijedanje, evangelizacija, pisanje, ugošćivanje, druženje, obiteljsko vrijeme itd. – a posjećivanje bolesnih obično se ne uklapa u ono što smo planirali za sebe u službi; ipak, posjećivanje bolesnih jedna je od najvećih privilegija i blagoslova pastoralne službe.

Iako postoje mnoge druge koristi koje dolaze od posjeta bolesnih, ovo su tri prednosti kojih se prisjećam dok obavljam pastoralni pohod bolesnima:

1. Bog nas poziva da služimo. Posjećivanje bolesnih i umirućih podsjeća nas da nas je Bog pozvao da služimo onima u potrebi. Nema slave u bolesničkoj sobi. Nema javnog dodvoravanja – nema pohvale čovjeku iz kreveta bolesnih. Nema mjesta za hvalisanje kada sjedite pokraj onih koji se boje ishoda njihove bolesti. Nema mjesta za samopromociju u javnosti. Božji službenici – osobito oni s darom propovijedanja, učenja i pisanja – trebaju ovaj podsjetnik. Vaše darove možda hvale oni koji vas vide za propovjedaonicom, ali u bolesničkoj sobi skriveni su od javnosti. Naš Spasitelj je provodio veliki dio svoje zemaljske službe u prisutnosti bolesnih – liječeći i tješeći one koji prolaze bijedu života. Onaj koji nije došao da ga služe već da služi i da svoj život preda kao otkupninu za mnoge, uči svoje služnike da isto tako služe onima koje je došao otkupiti.

2. Naši životi su neizmjerno krhki. Jedna od očekivanih koristi posjećivanja bolesnih jest da smo podsjećeni na krhkost naših vlastitih života – ne samo onih koje posjećujemo. Kad god sam u bolnici, podsjetim se koliko je moj život kratak, kao i mnogih slabosti kojima sam podređen zbog pada naših prvih roditelja. Dok idemo brinuti za one u času potrebe s molitvom i Biblijom, često sami primamo blagoslov podsjećanjem na svoju vlastitu krhkost i kratkoću vlastitog života. Često se zamišljam u bolničkom krevetu i zahvalan sam da me Gospodin podsjeća da sam samo prah i pepeo.

3. Potpuno smo ovisni o Gospodinu. Kad god posjećujem one s ozbiljnim zdravstvenim problemima, iznova shvaćam da potpuno ovisim o Gospodinu da izliječi one pokraj kojih sjedim. Nikakva količina pripreme, suosjećanja, empatije, poznavanja Biblije, molitve itd. neće donijeti ozdravljenje koje samo Bog može dati. Svakako je odredio molitvu i Riječ kao sredstvo iscjeljivanja naših duša i tijela, ali nije obećao da će odgovoriti na svaku molitvu prema našim zahtjevima. Naše suosjećanje i empatija mogu dati trenutnu pomoć onima koji su bolesni, ali nisu sredstva za ozdravljenje fizičkih slabosti. Samo Gospodin, u svojoj mudrosti i milosti, može iscijeliti one koji su bolesni. Isti princip vrijedi u propovijedanju; međutim, smatram da je taj princip lakše vidjeti u tim trenucima psihičke i fizičke nemoći. Vidimo da se to odigralo u izvještaju kada je Isus iscijelio zgrčenog dječaka koji je bio opsjednut zloduhom (Luka 9,37-42). Kada je Isus bio preobražen na gori, nekoliko učenika bilo je u podnožju gore pokušavajući izliječiti sina ovog čovjeka. Nakon što je Isus sišao, dječakov otac je rekao: „I zamolio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.“ Isus je potom iscijelio dječaka i rekao: „Ta vrsta nikako ne može izaći, osim molitvom i postom.“ Poanta je jednostavna: Samo Bog ima moć iscijeliti bolesne. Moramo se naučiti potpuno ovisiti o Njemu i Njegovoj suverenoj volji kada posjećujemo bolesne.

Iako je dužnost svih kršćana da posjećuju bolesne, ovo je posebna odgovornost starješina i đakona u Kristovoj crkvi. Dok tražimo kako da ispunimo Gospodinov poziv za nas i pobrinemo se za one s duševnim oboljenjima ili koji su u fizičkoj boli, neka također vidimo Njegovu ruku providnosti u osvješćivanju našeg uma o vrijednim lekcijama koje nas želi naučiti. Postoji obostrana korist posjećivanja bolesnih kada to činimo s pogledom na Božju suverenost i biblijsku istinu o nama. Kada krenemo posjećivati one s tjelesnim slabostima kako bi za njih dozvali Gospodina, donijeli im dragocjenu istinu Njegove riječi i hodali pokraj njih sa suosjećanjem i empatijom, bolesni se tješe, mi se izgrađujemo, a Bog se proslavlja. Neka nam Gospodin da milosti da uđemo u ovo djelo svojevoljno i radosno, znajući da nas je naš Bog pozvao da to činimo.

Autor: Nick Batzig; Prijevod: Vesna L.