Bog će vas i danas nositi

Bog će vas danas nositi
Foto: Pixabay

Ako ste u Kristu, Bog će vas danas nositi. Pokazat će vam milost. Obnovit će vas. Kada dođe novo sutra, to će ponovno učiniti.

Zbog naših najtežih dana običavamo pomisliti kako je budućnost nemoguća.

Možda se probudimo s depresijom koja toliko boli da nas boli u prsima. Možda je odnos na rubu propasti. Naša bol u kostima zbog koje se ne možemo ni najmanje usredočiti. Pomisao na izdržavanje istoga cijeli život ili samo još jedan tjedan može nas nagnati na potragu za bijegom.

Ipak, ne trebamo u našim najtežim danima znati kako će nas Bog održavati cijeloga života. Ne trebamo znati kako će svakoga od nas održavati sutra. Trebamo znati, čak i sa sjemenom goruščice vjere, kako će nam pomoći da izguramo danas.

Možemo pomisliti da je Bog, Stvoritelj kontinenata i zvijezda, prevelik da bi primijetio naše dane. Nisu li Njemu tisuće godina kao noćna straža? (Psalam 90, 4) Jesu. Ali, Bog se brine za svoj svijet tako što je uključen u njega i što ga jako voli. On je izbrojao svaku vlas. (Matej 10, 30) On vidi svaki naš uzdah. (Psalam 139, 4) On usporava kako bi hodao sa svojom djecom svakih dvadest i četiri sata.

S obzirom na to, Bog ne samo da nam daje obećanja da će biti s nama cijeli naš život, već nam obećaje i da će biti s nama u naše najgore dane i podsjeća nas na to da će to učiniti i danas.

Bog će vas podnijeti svakodnevno

Blagoslovljen neka je Svemogući! Svaki dan nosi nas Bog, spasitelj naš“. (Psalam 68, 19)

Naše spasenje ne počiva tamo negdje u prošlosti, u prvome trenutku pokajanja i vjere. Bog nas tada jest spasio. Ali, koliko god da smo dugo u ovome svijetu, trebamo svakodnevno spašavanje. „Blagoslovljen neka je Svemogući! Svaki dan nosi nas Bog, spasitelj naš“.

Za Davida, Izraelovo progonstvo iz Egipta (Psalam 68, 4-10) i pokoravanje Kanaana (Psalam 68, 11-18) zapisani su u velikim pismima priče koju Bog piše svakoga dana, iako one često budu neprimjećene. Svakoga dana Bog čuva siročad i štiti udovice. (Psalam 68, 5) On beskućne stavlja u dom i vodi zatvorenike do slobode. (Psalam 68, 6) On susreće potrebite u njihovoj nevolji i nježno ih podiže. (Psalam 68, 10)

Ako su izlazak i ratni pohod iznjedrili Božju skrb za Njegov narod u velikim pismima, onda Isusov križ piše još i veća pisma. (Rimljanima 8, 32) Ako je Krist naše grijehe ponio u grob, neće li i nas ponijeti danas? Ako je Bog uskrsnuo Isusa od mrtvih, neće li podići i naše glave visoko iznad voda?

Zbog naših tuga se dani ponekad mogu činiti neizdrživima. To je točka načeg obećanja: kad se sami susretnemo s nepodnošljivim, Bog sam će nas nositi. Čak i u starosti, čak i kada osijedimo i kada naše vlastite noge više ne budu mogle nositi naša tijela. (Izaija 46, 4)

On će vam svakodnevno pokazivati svoju milost

Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika“! (Tužaljke 3, 22-23)

Neki tješitelji, bez obzira na njihove dobre namjere, se s vremenom povuku kada uvide da su naše tuge dublje i kompleksnije nego što su oni to zamišljali. Čak i našim najboljim prijateljima ponekad ponestane simpatije. No, Božje suosjećanje nikada ne izostaje. Njegova neprestana ljubav nikada ne prestaje. Njegove milosti se obnavljaju svakog jutra.

Kada čujem ovo obećanje, prirodno zamišljam prizor smirenosti i mira; sunce kako izlazi iznad planine i rijeke, ptice koje pjevaju u pozadini. No, Jeremija je napisao ove riječi dok je sunce izlazilo nad drugačijim prizorom; ljudi koji su bili ubijani na ulicama (Tužaljke 1, 20), novorođenčad mrtva na prsima majki (Tužaljke 2, 12), svećenici zaklani u hramu (Tužaljke 2, 20). Uništenje je bilo toliko veliko da ga je moglo natjerati na povraćanje. (Tužaljke 2, 11)

Kako je Jeremija mogao gledati na takvo uništenje i nakon toga izgovarati Božje nove milosti? Iz razloga što brodolomi naših života nikada ne zauzimaju posljednju riječ u Božjem srcu kod onih koji svoju nadu polažu u Njega. Čak i kada nas Bog disciplinira zbog grijeha, milost, a ne gnjev je zastava iznad koje se izdiže sunce svakog jutra. Jeremija je to znao jer je Bog svoju milost objavio na Sinaju (Izlazak 34, 6-7; Tužaljke 3, 21). Mi to znamo jer je Bog pokazao svoju milost na Kalvariji. (Rimljanima 5, 8)

Naši snovi nestaju i propadaju; Bog ne. Naša srca slabe, Njegova čvrsta ljubav ne prestaje. Naše nade nastaju i nestaju; Božje milosti dolaze u njihovo određeno vrijeme svakog jutra i ona će nas nositi kroz dan.

On će vas obnavljati svakoga dana

Zato ne sustajemo, nego ako se naš vanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dana u dan“. (2. Korinćanima 4, 16)

Mnogi od nas bi bilo zadovoljni kada bi znali da će nas Bog provesti kroz naše najgore dane, da ćemo doći do njihovog završetka normalni i da još uvijek vjerujemo Kristu. No Bog ne želi da ondje stanemo. On želi da znamo kako niti jedan dan kojeg izdržimo u vjeri neće biti uzaludan. Čak i naše najteže dane, kada naše unutrašnje ”ja” propada, Bog je na svom lončarskom kotaču; oblikuje nas, formira nas. „Naše unutarnje ”ja” se obnavlja iz dana u dan“.

Što se tiče novih milosti koje je Jeremija proklamirao, naša unutarnja obnova je u tom trenutku poprilično skrivena od nas. Izvana možemo poput Pavla, osjećati se „potlačenima na svaki način, potisnuti, progonjeni, oboreni“. (2. Korinćanima 4, 8-9) -9 Ostavljeni smo da izgledamo kao grad pod opsadom.

No, iako su naši umovi i tijela prebijeni, Bog djeluje iznutra i gradi nešto što će trajati vječno. „Ova trenutna laka tlačenja“, koja rade velik nered u nama izvana, rade nešto potpuno drugačje u nama iznutra. Dok svoj pogled držimo na nevidljivo (2. Korinćanima 4, 18), naše nevolje posaju mjesto gdje nas Bog obnavlja i priprema „za teret vječne slave“. (2. Korinćanima 4, 17)

Ponekad možemo vidjeti djeliće novih dijelova sebe koje Bog izrađuje kroz naša iskušenja. No veliko otkrivenje nalazi se s druge strane ovog života. Božji sveci hodaju u Jordan izbrazdani i rastrgani; izlaze s druge strane novi i besmrtni. Sve do tog velikog dana, Bog će nas pripremati za naš vječni dom. On će nas svakodnevno obnavljati.

Jutro i noć

Kako bismo trebali odgovoriti na takvu neumornu ljubav, na takvu svakodnevnu milost? Možemo stati zajedno s psalmistom i reći: „Lijepo je hvaliti Gospoda, pjevati imenu tvojemu, Svevišnji, navješćivati jutrom milost tvoju, vjernost tvoju noću“. (Psalam 92, 1-2) Svako jutro pogledajte prema naprijed i upamtite: Bog će vam danas pokazati svoju postojanu ljubav. Svaku večer pogledajte prema natrag i proklamirajte Njegovu vjernost.

Ako ste u Kristu, Bog će vas danas nositi. Pokazat će vam milost. Obnovit će vas. Kada dođe novo sutra, to će ponovno učiniti.

Autor: Scott Hubbard; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org