Bog daje kada nam nešto oduzme. On nas blagoslivlja i kroz davanje i oduzimanje, jer je jedno i drugo za dobrobit naše radosti.

Ono što stvarno volimo i u što se pouzdajemo ne vidi se sve dok nismo u iskušenju da to izgubimo.

To je u biti smisao onoga o čemu je Sotona razgovarao s Bogom o Jobu. U toj čudnoj sceni u prvom poglavlju Joba, kada se Sotona predstavio pred Bogom, Bog mu je rekao: „Tada Gospod reče Sotoni: ‘Jesi li zapazio slugu mojega Joba? Ta nema na zemlji čovjeka poput njega: neporočan je i čestit, boji se Boga i uklanja oda zla’“ (Job 1,8).

Sotona je odgovorio:

„Zar se Job uzalud Boga boji? Nisi li ti ogradio i njega i kuću njegovu i sve uokolo što je njegovo? Blagoslovio si djelo ruku njegovih i stoka mu se namnožila po zemlji. Ali pruži sad ruku svoju i dotakni se svega što ima — zacijelo će te u lice tvoje prokleti.“ (Job 1,9-11)

Da, Bože, naravno da te se Job „boji“ kada je njegov život pun blagoslova. No, oduzmi blagoslove i njegovo pouzdanje će se pretvoriti u proklinjanje.

Zapazite ironiju ovdje. U ovom manipulativnom trenutku, Sotona je nehotice istaknuo osnovnu pogrešku teologije prosperiteta: prosperitet zapravo zamračuje, umjesto da otkriva koliko pali ljudi ljube Boga. „Blagoslovi“ se lako pretvaraju u prokletstva kada grešnici postepeno (ili ne baš postepeno) počnu ljubiti i pouzdavati se više u blagoslove nego u Onoga koji daje blagoslove.

VIDI OVO: Bog daje izvor savršene utjehe koji ni jedan čovjek ne može ponuditi

Sotona je to znao iz iskustva. Bio je toliko uvjeren da će Job prokleti Boga ukoliko bi blagoslovi bili uklonjeni, jer je već tisuće puta vidio da se to javlja kod drugih.

Sotona je znao da bi „oduzimanje“ više od „davanja“ otkrilo istinu o tome u koga se Job stvarno pouzdao i koga je ljubio. A to je znao i Bog. Stoga je Bog dao Sotoni dopuštenje da oduzme Jobovu djecu, bogatstvo, zdravlje i ugled – sve ono u što većina ljudi stavlja svoju nadu tijekom života.

A rezultat?

„Tada Job ustade te razdrije svoju haljinu i obrija glavu svoju. Onda pade na zemlju i pokloni se, pa reče: ‘Gol izađoh iz utrobe majke svoje, gol ću se onamo i vratiti. Gospod dao, Gospod i oduzeo. Blagoslovljeno bilo ime Gospodnje!’“ (Job 1,20-21)

Sotoni je bilo dokazano da je u vezi Joba bio u krivu.

Kada znate da ju volite

No Sotona nije bio u krivu u vezi toga da uspjeh ima moć da prikrije, a gubitak moć da otkrije slabosti. Čak se i svijet ponekad uhvati ovog načela, kao što bend Passenger kaže u pjesmi „Pusti ju da ode“.

Trebaš svjetlo samo kada gori nisko

Nedostaje ti sunce samo kada počne sniježiti

Znaš da ju voliš onda kad ju pustiš da ode

Znaš da si bio visoko samo onda kada se osjećaš nisko

Mrziš put samo kada ti nedostaje dom

Znaš da ju voliš onda kad ju pustiš da ode

Ti „znaš da ju voliš onda kad ju pustiš da ode“. Nakon što je ljubav bila prikrivena, gubitak je taj koji je otkrio ljubav.

Sotona nije zadovoljan time što ljudi imaju pravo zadovoljstvo. On bi radije ubio, osakatio, ukrao, uništio i oduzeo, osim ako to ne gurne osobu bliže vjeri u Boga (Ivan 10,10).

No, on također zna da je pustiti crkvu da napreduje uvijek efektivan alat za slabljenje, ometanje i razbolijevanje crkve. Uspjeh ima poveću sklonost da prikrije idolopoklonstvo i lažnu vjeru. Dakle, kao što je to pokušao s Isusom, Sotona će nam ponekad ponuditi svijet (Luka 4,5-7). On bi radije da budemo uspješni bez vjere nego žalosni i vjerni.

Gubitak zbog istinitog evanđelja blagostanja

No Isus želi da prihvatimo istinsko evanđelje blagostanja. On želi da imamo pravo „blago na nebu“ (Marko 10,21), dar „vječnih blaženstva“ (Psalam 16,11). Dakle, kad nas Isus poziva, često od nas traži da ostavimo domove, zemlju, obitelj i karijeru zbog Njega i Evanđelja (Marko 10,29). To je razlog zašto traži od nas da se odreknemo samih sebe i uzmemo svoj križ (Matej 16,24). Kao što je Pavao opisao, kada smo zbog Krista spremni napustiti sve ono što svijet smatra jedinim vrijednim dobitkom, to pokazuje da je Krist naš pravi dobitak (Filipljanima 3,8).

VIDI OVO: Zašto Bog daje, a onda oduzima?

Budući da nas Bog u odgajanju disciplinira (Hebrejima 12,5-6) i predodredio nas je da budemo suobličeni liku njegovog Sina (Rimljanima 8,29), kao i u slučaju Joba, oduzet će nam zemaljske stvari koje su nam dragocjene. Naklonost naših srca, i grešnih i pravednih, koja se više prikriva kroz blagostanje, najbolje se otkriva kroz gubitak. On želi poniziti grijeh koji je otkriven, a pravednost vjere koja je otkrivena nastoji prikazati nama i svijetu koji promatra.

Iskušenja nisu samo zbog nas

Da, iskušenja nisu samo zbog nas. Moramo se sjetiti da, poput Jobovog iskustva, često se mnogo više toga odvija kroz naše iskustvo od onoga što možemo vidjeti. Kada su nesreće nastupile, Job nije znao da je Bog time osramotio Sotonu.

Petar i učenici ne bi znali da Sotona sudjeluje u njihovim kušnjama tijekom tjedna Pashe da im Isus nije rekao (Luka 22,31). Isto tako, često nismo potpuno svjesni kozmičke borbe u koju smo uključeni. Ali ti i drugi tekstovi nas podsjećaju da se borba odvija, i trebamo biti oprezni da ne brzamo sa zaključcima koji se temelje samo na našoj percepciji.

Bog nam oduzima poradi naše radosti

Najvažnije nam je zapamtiti da sve što Bog čini za nas kao svoju djecu za naše je dobro. On nas blagoslivlja i kroz davanje i oduzimanje, jer je jedno i drugo za dobrobit naše radosti.

Često se upravo u oduzimanju otkrivaju naša istinska ljubav i pouzdanje, što je velika milost prema nama, a time i za druge. I često, u ovim vremenima, darovi koji su najvredniji, koji pružaju najveće zadovoljstvo, koji su najkorisniji i najtrajniji, i koje primamo i prosljeđujemo drugima, na kraju dolaze kroz iskustvo naših gubitaka.

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org