Jeste li se ikada zapitali zašto vas briga o budućnosti toliko izjeda, iako duboko u sebi znate da je Bog s vama? Ove misli vam mogu promijeniti pogled na vlastitu tjeskobu zauvijek – jer briga, koliko god nam se činila bezazlenom, zapravo skriva nešto mnogo dublje.
Apostol Petar nam poručuje: “Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u svoje vrijeme, bacajući svu svoju brigu na njega, jer se on brine za vas!” (1 Pt 5,6-7)
Zamislite da vam sam Bog govori: “Ja, Gospodin, tvoj Stvoritelj, ja sam taj koji te tješi i koji se obećava brinuti za tebe. Oni koji ti prijete samo su ljudi koji umiru. Zašto se onda bojiš?”
Kad se bojimo, to zapravo znači da se ne pouzdajemo u Njega. Čak i kad nismo sigurni hoće li nas vlastita snaga izdržati, radije se oslanjamo na svoje krhko samopouzdanje nego na Božju vjernu ljubav. I baš tu, u tom drhtanju, krije se – ponos.
Zvuči iznenađujuće, zar ne? Da je briga zapravo oblik ponosa? Pogledajmo pažljivo gramatiku ovih stihova. Petar ne kaže dvije odvojene rečenice. On kaže: “Ponizite se… bacajući svu svoju brigu na njega.” Drugi dio rečenice objašnjava prvi – bacanje briga na Boga jest sam način na koji se ponizujemo pred Njim.
To je kao kad kažemo: “Jedite polako, žvačući zatvorenih usta” ili “Budite darežljivi, pozivajući nekoga na objed.” Isto tako – budite ponizni, bacajući svoje brige na Boga.
Ponos je prepreka
A to znači nešto ozbiljno: ponos je prepreka koja nas sprječava da svoje brige predamo Bogu. Prekomjerna zabrinutost, dakle, nije samo ljudska slabost – ona je znak ponosa koji se odbija osloniti na nekoga jačeg i mudrijeg od nas samih.
Zašto? Jer ponos ne voli priznati da uopće ima brige. A kad ih napokon prizna, i dalje mu je teško povjerovati da rješenje leži u predanju – u pouzdanju u Boga.
Drugim riječima, ponos je oblik nevjere. Vjera priznaje da nam treba pomoć. Ponos ne priznaje. Vjera se oslanja na Boga. Ponos se oslanja na sebe. Vjera baca brige na Njega. Ponos ih čvrsto drži, sam, u tami.
Pa kako se onda boriti protiv tog tihog ponosa koji se skriva iza svake naše brige? Odgovor je jednostavan, ali dubok: slobodno priznajte da imate brige – ne skrivajte ih, ne glumite snagu koju nemate. I zatim, njegujte u srcu obećanje koje nam Bog daje: “jer se on brine za vas.”
To obećanje nije prazna riječ. To je poziv da položite svoj teret pred Onoga koji je dovoljno jak da ga ponese, i dovoljno ljubeći da to i želi učiniti.
Zato sljedeći put kad osjetite da vas briga steže oko srca, sjetite se – to nije samo strah. To je poziv da se poniznije i potpunije predate Božjoj ljubavi. Bacite svoju brigu na Njega. On se brine za vas.
