Bog iza mene, Bog ispred mene: Prošlost i budućnost pripadaju Njemu

Završetak godine poziva nas na poglede unatrag i unaprijed, poglede na godinu čiji posljednji dani ističu i gledanje prema naprijed na godinu koja je ispred nas. Ovisno o tome gdje se nalazimo u životu, proučavanje prošlosti i budućnosti može nam biti teže podnošljivije.

Naši najteži dani, tjedni, mjeseci ili godine mogu pokopati milosti koje nam je Bog iskazao u prošlosti i mogu zamračiti obećanja koje nam je Bog dao za budućnost.

Prošlost postaje popis neispunjenih nadanja, izgubljenih odnosa, propuštenih prilika; na završetku sve pokazuje kako smo završili tu gdje smo sada. Budućnost će biti, prema onome što vidimo, samo još gora.

Ako smo Božji narod, onda ono što vidimo nije potpuno. „Mi hodimo po vjeri, ne po tijelu“. (2. Korinćanima 5, 7) Vjera, ne tijelo, treba biti naš vodič dok pregledavamo stranice prošlosti i okrećemo se budućnosti. Vjera ima drugačije značenje od onoga što nam govore naši najteži trenuci.

Kada vjera pogleda na prošlost i budućnost, ona kaže, zajedno s Davidom: „Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne – ravna ti nema! Kazivat` ih i objavljivati želim, al` odveć ih je da bi se nabrojit` mogli“. (Psalam 40, 6) Prošlost je, bez obzira na broj duhova koji u njoj prebivaju, prepuna čudesni djela. Budućnost, bez obzira na tuge koje nas očekuju, prepuna je čudesnih planova.

Čudesna djela

David na mudar način razmišlja o svojim prošlim godinama. Vidi boli i tuge koje su iza njega. Neke od njih su previše brojne. (Psalam 40, 12) No to nisu najteži dijelovi prošlosti, koji čine temelje. Usprkos tmini neba, David vidi sjaj zvijezde: „Umnožio si Gospodine, svoja čudesna djela prema nama“. (Psalam 40, 6)

U Psalmu se sintagma ”čudesna djela” odnosi na djela koja je Bog činio kod stvaranja i otkupljenja; od čuda izlaska iz Egipta (Psalam 105, 22) do čudesnog stvaranja naših tijela. (Psalam 139, 14) Bog je svoja čudesa umnožio u prošlosti, ne samo prema Davidu, već i prema nama (Psalam 40, 6), prema cijelom Božjem narodu. Prošlost, naša vlastita prošlost, ako smo pomireni s Kristom, nije samo priča o boli i grijehu, već priča o Bogu koji oprašta naše grijehe i iscjeljuje naše tuge.

Ne bismo trebali biti iznenađeni ako se ponekad mučimo kako bismo takva čudesa mogli vidjeti, kada pogledamo iza sebe. Drugi psalmist je molio: „Otvori mi oči kako bih mogao opaziti čudesna djela Tvoja“. (Psalam 119, 18) Samo nam Duh Sveti može otkriti Božja čudesa, bez obzira na to radi li se o čudesima iz Biblije ili naše prošlosti. Duh otvara naše oči i to čini sve dok smo spremni gledati. Razmišljajte o čudesima koje je Bog učinio u vašoj prošlosti, o čudesima o kojima bi David mogao samo sanjati.

Svaki grijeh i tuga

Možda, kada pogledate unatrag, najviše što se vidi je grijeh. Znate što je David mislio kada je rekao: „Moji su me grijesi nadvladali i ne mogu vidjeti; više ih je nego vlasi na mojoj kosi“. (Psalam 40, 12)

No nastavite tražiti. Ako pripadate Isusu, Bog zasigurno svoju milost nije uskratio od vas. (Psalam 40, 11) Bog vas je vidio usred vašeg bezdana, dok ste tonuli, pritisnuti teretom svojih grijeha. (Psalam 40, 2) Bog je svoje uho prignuo k vama; svoju je ruku stavio ispod vas, vaša je stopala stavio na stijenu svoga Sina. (Psalam 40, 1-2) Svoju novu pjesmu stavio je u vaša usta, pjesmu Božjeg Sina koji vas voli i koji je sebe dao za nas. (Psalam 40, 3; Galaćanima 2, 20) To je dovoljno milosti za oprost svih vaših grijeha.

Možda je, kako gledate u prošlost, tuga ono što vidite. Zajedno s Davidom govorite: „Zla su me nadvladala i nema im broja… Moje me je srce izdalo“. (Psalam 40, 12)

No nastavite gledati. Ako ste pomireni s Kristom, onda vam se Bog približio u svakoj vašoj potrebi. (Psalam 40, 9-10; 17) Čuo je svaki vaš jecaj, vidio svaku tugu, opazio svaku suzu. (Psalam 56, 8) Bog je također posvetio svaku tugu kako bi one mogle postati, u Njegovim rukama, sredstvo milosti. (Psalam 119, 71; Rimljanima 8, 28) To je dovoljno utjehe za iscjeljenje svake vaše tuge.

Ničija prošlost ne može biti pustoš ako je njome hodio Krist. Bez obzira na količinu krivnje i grijeha koji su pokopani u minulim godinama, tlo nosi otiske „Boga koji čini čudesa“. (Suci 13, 19) Dok se prisjećamo sve gorčine koja je iza nas, trebamo sami sebi ispričati potpunu priču: „Bog mi je oprostio, Krist me otkupio, prošlost je prepuna čudesnih djela“.

Ne propustimo otiske milosti zbog sjena prošlih godina.

Milosrdni planovi

Što kasnije David vidi kada gleda prema naprijed? „Umnožio si moj Gospodine… svoe planove za nas“. (Psalam 40, 6) Negdje se riječ ”planovi” prevodi kao ”namisli”. U Jeremiji 29, 11 piše: „Poznajem planove koje imam za tebe“… (Vidite isto Psalam 33, 10-11; Mihej 4, 12.) Kada Bog umnaža svoje misli prema svoje narodu, On umnaža svoje milosrdne planove.

Bog ne želi samo našu prošlost ispuniti čudesnim djelima; odaje Njegovih milosrdnih namisli uvijek su prepune svježih čudesa, koja samo čekaju pravo vrijeme. Bog neprestano žudi za otkrivanjem novih dimenzija svoje milosti, svoje ljubavi, ljubaznosti, dodajući svakoga dana nove slojeve. (Tužaljke 3, 22-23) Ne trebamo se bojati hoće li Božja milosrđa jednoga dana nestati jer „njih je više nego što ih se može opisati“. (Psalam 40, 6; Efežanima 2, 7)

Naravno, milosrdni planovi koje Bog umnaža za nas vjerojatno će se razlikovati od planova koje bismo sami sebi željeli umnožiti. Možemo zahvaliti Bogu zbog toga, jer mi loše planiramo, svatko od nas: sanjamo o sedamdeset godina sreće, dok Bog na svome umu ima vječnost. (Rimljanima 8, 18)

Božji milosrdni planovi ne bi nas trebali odvesti u iščekivanje mirnih dana bez nevolja. Umjesto toga, trebali bi nas odvesti prema iščekivanju dana gdje ćemo gledati Božju slavu, čak i ako moramo hodati kroz duboku tamu kako bismo je vidjeli. Najmilosrdniji planovi našega Boga su oni koji nas dovode to toga da kažemo, bez obzira na sve: „Velik je Gospodin“! (Psalam 40, 16)

Sve tajne bit će otkrivene

Bez obzira na sve ono što vidite kada pogledate iza sebe, obratite pozornost na čuda koja je Bog učinio za vas. Vidite li zatupljujući posao od kojeg ne možete pobjeći? Ugledajte i Boga, jer On može staviti novu pjesmu u vaša usta. (Psalam 40, 3) Vidite li djecu čije potrebe opterećuju vaše dane? Ugledajte i Boga koji vas vidi, čuje i koji misli na vas. (Psalam 40, 1; 17) Vidite li ogromnu ruševinu vlastitih grijeha, za što će vam trebati mjeseci ili godine da je očistite? Ugledajte i Gospodina koji nikada ne kasni kada vam treba iskazati svoju neprolaznu ljubav i vjernost. (Psalam 40, 11)

Mogli bismo i zapjevati pjesmu zajedno sa Katharinom von Schlegel:

„Umiri se dušo moja, Bog djeluje. Kako bi usmjeravao budućnost, kao što je usmjeravao prošlost. Tvoju nadu i pouzdanje neka nitko ne uzdrma. Sve što je sada tajna na kraju će biti otkriveno“.

Budućnost, iako tajnovita, nije sivi, prazan papir, kao što to mislimo. Budućnost je prostor za Božje milosrdne planove. Kada bismo barem imali oči da ih vidimo.

Dok čekamo početak nove godine okružuje nas Božja vjernost. Iza nas nalaze se čudesna djela. Ispred nas su milosrdni planovi. Oboje je čudesno više nego što to možemo opisati. S takvim Bogom iza i ispred nas, ne trebamo dopustiti prošlosti da nas proguta niti budućnosti da nas zabrine. Prošlost i budućnost pripadaju Njemu, a najvažnije od svega, pripadamo i mi.

Autor: Scott Hubbard; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org

PROČITAJTE JOŠ: